Celer

Celer je jedna od onih namirnica koje rijetko ko kupi sam za sebe. Uđe u korpu uz mrkvu i peršun, sveže se u onu zelenu vezicu za supu, i tu mu obično završi priča. A šteta. Jer celer zna mnogo više od toga da krčka sat vremena u loncu i da ga onda izvadiš i baciš.

Prvo da raščistimo zabunu, jer je oko nje uvijek gužva. Postoje dvije vrste koje zovemo istim imenom. Korjenasti celer, onaj kvrgavi smeđi klompir koji izgleda kao da je pao s traktora, i lisnati ili stabljičasti celer, sa dugim svijetlozelenim stabljikama i lišćem na vrhu. Nisu ista biljka iako su rod. Korjenasti se ribaju, kuhaju, pjure. Stabljičasti se jede sirov, sjecka u salatu, umače u humus. Kod nas se češće sreće korijen, pogotovo zimi, mada se stabljike sve više viđaju i u običnoj prodavnici.

Miris mu je jak i prepoznatljiv. Ona zelena, malo gorka, malo slatka nota koju osjetiš čim zarežeš stabljiku. Neko ga obožava, neko ne podnosi, sredine skoro da nema. I to je u redu. Ali ako spadaš u onu drugu grupu, vrijedi probati korijen pečen u rerni, jer pečenje izvuče slatkoću koju sirov celer krije.

U balkanskoj kuhinji celer je tihi radnik. Ne hvali se, ne traži pažnju, ali izvuci ga iz juhe i odmah ćeš osjetiti da nešto fali.

Kako koristiti celer

Korijen oguliš debelo, jer je kora gruba i puna zemlje, pa ga narežeš na kocke ili izribaš. U supi ide cijeli ili na pola, da daje aromu, a ono što ostane možeš izribati i vratiti nazad. Pečen u rerni sa malo ulja, soli i timijana postaje gotovo sladak, ide uz pečenicu kao prilog. Pjure od kuhanog celera i krompira je kremast i lakši od običnog pirea. Stabljike sjeckaš sirove u salatu sa jabukom i orahom, ili ih dineš na maslacu uz luk kao bazu za varivo. Lišće ne bacaj, sitno ga nasjeckaj i pospi po gotovom jelu kao što bi peršun. Sirov korijen, narezan na tanke štapiće, ide uz dip ili u zimsku salatu sa mrkvom.

Nutritivne vrijednosti (na 100g)

Sezonska dostupnost

Korjenasti celer je zimsko povrće i njegovo vrijeme je od kasne jeseni do ranog proljeća. Beru ga u oktobru i novembru, a kako dobro podnosi skladištenje, naći ćeš ga na pijaci sve do marta. To je razlog što se nalazi u skoro svakoj zimskoj supi i sarmi na Balkanu. Stabljičasti celer ima nešto duži krug, dolazi od proljeća do jeseni, a u plastenicima ga ima gotovo cijele godine. Najpovoljniji i najukusniji je u jesen, kad je domaći i svjež sa njive. Zimi, kad svježeg povrća ima manje, korijen celera je jedna od rijetkih namirnica koja stiže lokalna i jeftina.

Čuvanje i skladištenje

Korijen celera je izdržljiv i to mu je velika prednost. Cijeli, neoprani korijen drži u frižideru, u ladici za povrće, gdje izdrži tri do četiri sedmice bez problema. Ako ga umotaš u vlažnu krpu, ostaje čvrst još duže. Ne peri ga prije nego što ga spremiš, jer vlaga ubrzava trulež. Jednom kad ga zarežeš, presjek umotaj u foliju i potroši za nekoliko dana. Stabljičasti celer je osjetljiviji. Najbolje ga drži uspravno u čaši sa malo vode, kao cvijeće, ili umotanog u aluminijsku foliju u frižideru, tako ostane hrskav skoro dvije sedmice. Oguljen i narezan korijen možeš i zamrznuti, dobro je za supe, mada nakon odmrzavanja omekša pa nije za sirovo jelo. Lišće osuši ili zamrzni za začin.

Čime zamijeniti celer

Ako ti je celer nestao usred kuhanja, ima rješenja iako nijedno nije savršeno. Za onu aromu u supi najbliži je paštrnak, koji ima sličnu zemljanu slatkoću, ili korijen peršuna koji je skoro pa rođak po mirisu. Komorač daje drugačiju, anisastu notu, ali u varivima funkcioniše lijepo. Za stabljike u salati, gdje tražiš hrskavost, dobro dođe i tanko narezana mrkva ili rotkvica, mada bez one celerske gorčine. Ako ti fali baš taj prepoznatljiv miris, malo sjemenki celera ili celerove soli odradi posao u supi, samo pazi sa solju. Za pjure umjesto korijena celera lijepo legne kuhana repa ili karfiol.

Zdravstvene koristi

Celer je prije svega voda, oko devedeset pet posto, pa je niskokaloričan i lagan za stomak. Zbog toga ga ljudi često stavljaju u dijetalne jelovnike, jer napuni a malo dodaje na kalorijama. Ima dosta vlakana koja pomažu probavi i daju osjećaj sitosti. Bogat je kalijem, koji je važan za rad mišića i ravnotežu tečnosti u tijelu, te vitaminom K koji učestvuje u zgrušavanju krvi i zdravlju kostiju. Sadrži i određene biljne spojeve, među njima apigenin i druge antioksidanse, koji se istražuju zbog mogućeg uticaja na upalne procese. Korijen celera nosi nešto više kalorija i ugljikohidrata od stabljike, ali i više minerala. Vrijedi reći i ovo: kod nekih ljudi celer izaziva alergiju, ponekad jaku, pa ako primijetiš peckanje u ustima ili osip, bolje ga zaobiđi i pitaj ljekara.

Savjeti za kupovinu

Kad biraš korijen celera, traži onaj koji je težak za svoju veličinu, jer to znači da je čvrst i sočan iznutra, a ne suh i šupljikav. Kora treba biti relativno glatka, bez mekih mrlja i bez velikih ulegnuća u kojima se skupi zemlja i trule. Manji do srednji korijeni su obično ukusniji od ogromnih, koji znaju biti drvenasti u sredini. Ako ima lišće na vrhu, neka je svježe i zeleno, to je znak da je skoro vađen. Kod stabljičastog celera gledaj da su stabljike čvrste i da se lome uz pucanj, a ne da se savijaju kao guma. Lišće neka je živo zeleno, ne žuto ni klonulo. Izbjegavaj vezice sa smeđim rubovima na stabljikama.

Često postavljana pitanja

Dodirnite pitanje za odgovor