Cimet

Cimet je vjerovatno jedan od prvih mirisa koje povežeš sa zimom. Štrudla, topla rakija, baklava, čaj s medom. On je tu negdje uvijek, čak i kad ga ne primijetiš na deklaraciji. A zanimljivo je da to nije sjeme ni list, nego kora. Ljušti se s mladih grana drveta, suši, i onda se ona uvije sama u ono što zovemo štapićem.

Kod nas u dućanu uglavnom naletiš na mljeveni cimet u onoj maloj kesici ili teglici. Rijetko ko gleda koja je to tačno vrsta. A razlika postoji, i nije mala. Ono što se prodaje kao najjeftinije je skoro uvijek kasija, cimet iz Kine ili Indonezije, tamniji i oštrijeg, malo ljućeg mirisa. Cejlonski cimet, onaj pravi sa Šri Lanke, svjetliji je, mekši, i miriše finije, gotovo cvjetno. Štapić cejlonskog se mrvi među prstima kao tanki sloj papira. Kasija je tvrda, jedan debeli zavijutak.

Zašto bi te to uopšte zanimalo? Pa ima jedna stvar oko kumarina, prirodne materije koje u kasiji ima dosta više. O tome malo niže, ne želim da gnjavim odmah na početku. Za sad je dovoljno znati da nisu svi cimeti isti i da onaj skuplji nije marketing nego stvarno druga roba.

U balkanskoj kuhinji cimet je skoro uvijek na slatkoj strani. Rijetko ga stavljamo u jela s mesom, mada bi mogao, Turci i Arapi to rade odlično. Mi smo ga nekako rezervisali za sutlijaš, urmašice, tufahije i onu klasičnu kombinaciju s jabukama koju svako poznaje.

Kako koristiti cimet

Najlakše pravilo: cimet voli toplotu i slatko, ali ne voli da ga ima previše. Pola kašičice često bude dovoljno za cijelu tepsiju. U pite s jabukama ide klasično, pomiješan sa šećerom prije nego razastreš preko voća. U sutlijaš i rižu na mlijeku dodaj ga pri kraju kuhanja ili samo pospi po vrhu.

Štapić koristi kad nešto dugo kuha. Ubaci ga cijelog u kompot, kuhano vino ili čaj, pa ga izvadi na kraju. Tako daje miris bez onog praškastog taloga koji ostane od mljevenog. Za kafu na turski način neki bace pola štapića u džezvu, proba se vrijedi.

Dobro se slaže sa muškatnim oraščićem, klinčićem, đumbirom i vanilom. Probaj ga i u slane stvari, recimo u jelo s bundevom ili u marinadu za piletinu, samo malo. Iznenadi te.

Nutritivne vrijednosti (na 100g)

Sezonska dostupnost

Cimet nema sezonu u onom smislu u kojem je ima jabuka ili paradajz. To je sušeni začin, dostupan cijele godine na svakoj polici. Ali potrošnja kod nas ima jasan ritam. Najviše ga kupujemo od kasne jeseni do iza Nove godine, kad krenu pite, kuhano vino i zimski kolači. Oko Božića i u danima posta, kad se prave sušene smokve, kompoti i orašasti slatkiši, potražnja skoči. Ljeti praktično miruje u ladici. Pošto se uvozi izdaleka, sa Šri Lanke, iz Indonezije i Kine, cijena i ponuda ne zavise od našeg godišnjeg doba nego od berbe tamo i kursa. U većim dućanima naći ćeš ga uvijek, kako mljevenog tako i u štapićima.

Čuvanje i skladištenje

Cimet je sušen pa se ne kvari brzo, ali gubi miris, a to je cijela poenta. Drži ga u dobro zatvorenoj teglici ili kesici, dalje od svjetla, toplote i pare. Iznad šporeta je najgore mjesto, baš tamo gdje ga većina drži. Ormarić malo dalje od štednjaka je bolji.

Mljeveni cimet zadrži pun miris otprilike šest mjeseci do godinu dana. Poslije toga nije pokvaren, samo blijed, pa ga staviš više da bi se osjetio. Štapići traju mnogo duže, i dvije do tri godine, jer su aromatična ulja zaključana unutra dok ih ne razlomiš ili samelješ.

Mali trik: ako sumnjaš da je star, protrljaj malo praha među prstima i pomiriši. Ako jedva nešto osjetiš, vrijeme je za novu kesicu. Ne drži ga u frižideru, vlaga mu ne prija i može se uhvatiti kondenzacija.

Čime zamijeniti cimet

Ako ti je cimet nestao usred mijesenja, ima rješenja. Najbliži po duhu je muškatni oraščić, samo ga stavi upola manje jer je jači i lako prevlada. Klinčić takođe ide, ali oprezno, dovoljno je vrlo malo. Najbolje prođeš ako pomiješaš muškatni oraščić, malo klinčića i prstohvat đumbira, dobiješ onaj topli zimski ton koji podsjeća na cimet.

Gotove mješavine kao što su začini za medenjake ili pumpkin spice već u sebi imaju cimet pa odlično uskoče. Piment, onaj jamajčanski, isto vuče na slično i sasvim solidno zamijeni. Ako imaš samo štapić a treba ti prah, samelji ga u mlinu za kafu ili ga ubaci cijelog ako jelo dugo kuha. Obrnuto baš i ne ide, prah u kompotu napravi talog.

Zdravstvene koristi

Cimet se vjekovima koristi i kao začin i u narodnoj medicini, a danas ga ima i u dosta istraživanja. Najviše se priča o tome kako bi mogao pomoći oko nivoa šećera u krvi, pa ga neki dodaju u jutarnju kašu ili čaj. Tu treba biti pošten: rezultati studija su mješoviti i cimet sigurno nije lijek, nego eventualno mali plus uz normalnu ishranu.

Bogat je antioksidansima, materijama koje pomažu tijelu da se nosi sa oksidativnim stresom. Tradicionalno se uzima i za bolju probavu i protiv nadutosti, recimo kao topli čaj sa štapićem poslije teškog jela. Ima i blago antimikrobno djelovanje, zbog čega se eterično ulje cimeta nekad nađe u prirodnim preparatima.

Jedno upozorenje koje stvarno treba reći: kasija sadrži kumarin, koji u velikim količinama opterećuje jetru. Za svakodnevno posipanje to nije problem, ali ako baš puno koristiš cimet, biraj cejlonski, u njemu kumarina ima zanemarivo malo.

Savjeti za kupovinu

Kad biraš cimet, prva odluka je vrsta. Na deklaraciji potraži da li piše cejlonski (Cinnamomum verum, pravi cimet) ili kasija. Ako ne piše ništa, skoro sigurno je kasija, i to je u redu za svakodnevne pite. Za nešto finije, ili ako ga koristiš jako često, isplati se naći cejlonski, obično u boljim trgovinama ili u prodavnicama zdrave hrane.

Štapiće prepoznaš lako: cejlonski je svijetao, lomljiv, uvijen u više tankih slojeva kao cigara. Kasija je tamnija, tvrda, jedan debeo zavijutak. Mljeveni je teže razlikovati pa se tu oslanjaš na etiketu i miris.

Kupuj manje pakovanje ako rijetko pečeš, jer prah svejedno gubi aromu. Pomiriši ako možeš, pravi cimet udari odmah, topao i sladak. Ako jedva nešto osjetiš kroz kesicu, roba je vjerovatno odstajala.

Često postavljana pitanja

Dodirnite pitanje za odgovor