Cvekla

Cvekla je jedna od onih namirnica koju većina ljudi poznaje samo u jednom obliku, kao narezane crvene kolutove iz tegle koji stoje uz nedjeljno pečenje. I to je šteta. Jer cvekla je puno svestranija nego što izgleda. Sirova, kuhana, pečena u rerni, pa čak i kao sok ili dodatak u kolačima, ona mijenja karakter ovisno o tome kako joj pristupite.

Korijen koji jedemo je zapravo zadebljali dio biljke, a karakteristična boja dolazi od pigmenta koji se zove betalain. Taj isti pigment je razlog zašto vam prsti, daska za rezanje i ponekad cijela kuhinja završe ružičasti. Mnogi to mrze. Ali ima nešto u toj zemljanoj, gotovo slatkoj aromi što cveklu čini posebnom, i kad je jednom dobro pripremite, teško je vratiti se na onu blijedu verziju iz tegle.

Kod nas se cvekla tradicionalno servira ukiseljena, sa malo hrena ili kima, i to je vjerovatno najčešći način na koji je jedemo. Baba ju je kuhala u ljusci, gulila vrelu, i to je bilo to. Ali svijet se pomalo otvorio prema njoj. Danas je vidite u salatama sa feta sirom i orasima, u juhama, čak i u smutijima. Nije svačiji ukus, priznajem. Ali ako vam se sviđa ta slatkasta, malo neobična nota, cvekla je zahvalna namirnica koja traži vrlo malo a daje dosta.

Kako koristiti cvekla

Najjednostavnije je skuhati je cijelu, u ljusci, dok je vilica lako ne probode. Tek onda gulite, jer se tako manje boji i manje soka pobjegne. Ogulite pod mlazom hladne vode i koža sklizne sama. Sirovu cveklu možete naribati u salatu, pomiješati sa malo ulja, soli i limuna ili jabukovog octa. Pečenje u rerni je moj favorit, umotate je u foliju i pečete na oko 200 stepeni dok ne omekša, tada postaje slađa i koncentriranija. Ide odlično uz kozji ili feta sir, orahe, naranču. Listovi cvekle se također jedu, pripremaju se kao blitva ili spanać, pa ne bacajte ih ako su svježi. Sok od sirove cvekle je gust i intenzivan, obično se razrjeđuje sa jabukom ili mrkvom.

Nutritivne vrijednosti (na 100g)

Sezonska dostupnost

Cvekla je tipično jesensko i zimsko povrće na Balkanu. Glavna berba ide od kraja septembra pa kroz oktobar i novembar, i upravo je tada najslađa i najjeftinija na pijaci. Ono što cveklu čini zgodnom je da se odlično čuva, pa je praktično imate dostupnu cijelu zimu, sve do proljeća. U toplijim mjesecima naići ćete na mladu cveklu, sitniju i nježniju, koja stiže već u kasno proljeće i početkom ljeta, ponekad i sa listovima koji se mogu jesti. Uvozne tegle ima naravno cijele godine, ali ako tražite svježu, jesen je vaše vrijeme. Tada je najviše ima i košta sitno.

Čuvanje i skladištenje

Svježu cveklu prije čuvanja odvojite od listova, jer oni izvlače vlagu iz korijena i brže ga omekšaju. Ostavite oko dva centimetra peteljke da korijen ne procuri. Korijen čuvajte u frižideru, u donjoj ladici, najbolje u perforiranoj vrećici ili omotan u vlažnu krpu, i tako lako izdrži dvije do tri sedmice, ponekad i duže. U hladnoj i mračnoj ostavi ili podrumu, u sanduku sa pijeskom kako su to radile starije generacije, drži se mjesecima. Listove iskoristite u roku od par dana jer brzo venu. Kuhanu cveklu držite u zatvorenoj posudi u frižideru i pojedite je za tri do četiri dana. Može se i zamrznuti, najbolje već kuhana i narezana, tako da je odmah spremna za upotrebu.

Čime zamijeniti cvekla

Ako vam treba ta zemljana slatkoća, najbliža zamjena je crna ili obična mrkva, posebno u juhama i variVima, mada nema onu boju. Za boju u nekom jelu, mali komad cvekle ili malo soka od cvekle nadomjestit će se teško, ali crveni kupus daje sličan ton, samo idete ka ljubičastom. U salatama gdje tražite hrskavost i blagu slatkoću, dobro dođe naribana mrkva ili koraba. Ako pravite humus ili namaz koji je trebao biti ružičast, probajte sa malo paradajz pirea za boju, mada ukus ide na drugu stranu. Iskreno, cvekla je dosta specifična i potpune zamjene baš i nema. Najbliže joj dođe mrkva po slatkoći, a crveni kupus po boji.

Zdravstvene koristi

Cvekla je niskokalorična, a daje dobru količinu vlakana, što godi probavi. Bogata je folatom, mineralom važnim posebno za žene, te kalijem i manganom. Ona crvena boja dolazi od betalaina, spoja koji djeluje kao antioksidans. Ono po čemu je cvekla možda najpoznatija jeste sadržaj prirodnih nitrata, koje tijelo pretvara u spojeve koji pomažu opuštanju krvnih žila, pa se zato sok od cvekle često spominje u priči o krvnom pritisku i izdržljivosti kod sportista. Treba reći da to ne znači čudo u čaši, nego dio uravnotežene prehrane. Sadrži i nešto željeza i vitamina C. Jedna stvar koja iznenadi ljude, nakon veće količine cvekle urin i stolica mogu poprimiti crvenkastu boju, što je potpuno bezopasno i prolazi samo. Kao i sve, najbolje je u razumnim količinama i kao dio raznolike ishrane.

Savjeti za kupovinu

Birajte cveklu koja je čvrsta i teška za svoju veličinu, bez mekih ili smežuranih mjesta. Koža treba biti glatka, bez velikih ureza i pukotina. Manji do srednji korijeni, otprilike veličine teniske loptice, obično su slađi i nježniji, dok jako velike znaju biti drvenaste i vlaknaste u sredini. Ako su listovi još na njoj, to je dobar znak svježine, trebaju biti živo zeleni i čvrsti, a ne uveli i žuti. Izbjegavajte primjerke kojima koža izgleda suho i naborano, to znači da su predugo stajali. Na pijaci u jesen birate najmirnije, tu je cvekla svježa i jeftina. Ako vidite mladu cveklu sa listovima, uzmite je, dobijete dvije namirnice u jednoj.

Često postavljana pitanja

Dodirnite pitanje za odgovor