Dunja

Dunju većina ljudi prepozna po mirisu prije nego po okusu. Stavite jednu na policu u smočnici i za dan dva cijela prostorija miriše, neki kažu na jabuku, neki na ružu, a zapravo je nešto između. Tvrda je. Kad je uberete u oktobru, mislite da nije zrela, ali jeste, dunja jednostavno ostane čvrsta i kad je spremna.

Sirovu je teško jesti. Meso je opako i trpko, steže usta, i rijetko ko će zagristi dunju kao jabuku. Ima sorti koje su mekše i podnošljivije sirove, ali to nije pravilo. Prava priča s dunjom počinje tek kad je staviš na šporet. Skuhaš je, ispečeš, ukuhaš u slatko, i ono tvrdo žuto meso pretvori se u nešto mekano, mirisno i, što je najčudnije, poprimi lijepu ružičastu do crvenkastu boju. To se dešava zbog reakcije koja se pokrene na temperaturi, i upravo zato pekmez od dunje izgleda onako kako izgleda.

Kod nas na Balkanu dunja je voće koje ima neku staromodnu, kućnu auru. Bake su je držale u ormaru s posteljinom da miriše. Pravile su slatko, kuhale je s mesom, sušile. I onda je nekako pala u zaborav, jabuke i kruške su je potisnule. Šteta, jer dunja radi stvari koje malo koje voće može. Daje pektin, daje miris, daje boju.

Ako je nikad niste spremali, dobro je znati par stvari. Ne plašite se njene tvrdoće, to je normalno. I ne bacajte koru ni sredinu, tamo je najviše pektina.

Kako koristiti dunja

Dunju gotovo uvijek treba termički obraditi. Najjednostavnije je oguliti je, izrezati na kriške, izvaditi tvrdu sredinu i kuhati sa šećerom i malo vode dok ne omekša i ne porumeni. Tako dobijete slatko ili pekmez. Pečena dunja u rerni, prerezana na pola, s malo meda i cimeta, odličan je desert sam za sebe. U slane kombinacije ide iznenađujuće dobro: ubacite kriške dunje uz pečenu patku, svinjetinu ili janjetinu, daje kiselkast, voćni kontrast masnom mesu. Od dunje se pravi i čuveno tvrdo voćno slatko koje se reže na kockice. Ne gulite je uvijek, jer kora drži aromu, ali u tom slučaju je dobro operite. Sok i sredinu s košticama možete dodati drugom kompotu jer su puni pektina pa pomažu da se masa stegne.

Nutritivne vrijednosti (na 100g)

Sezonska dostupnost

Dunja je jesenje voće. Kod nas se bere uglavnom od kraja septembra pa kroz cijeli oktobar, a ponegdje i početkom novembra ako je topla jesen. To je voće koje stigne baš kad ljetne breskve i šljive nestanu s pijace, pa popuni tu prazninu. Najbolje je vrijeme za kupovinu oktobar, tada je najjeftinija i ima je u izobilju na pijacama po Bosni, Hrvatskoj i Srbiji. Dobra strana dunje je što dugo traje. Pošto je tvrda i pravljena za skladištenje, lako preživi do zime, pa je možete jesti kuhanu i u decembru, januaru. Van sezone u prodavnicama je rijetko nađete svježu.

Čuvanje i skladištenje

Dunja je jedno od najzahvalnijih voća za čuvanje. Tvrda je i ne kvari se brzo. Na sobnoj temperaturi, u korpi ili na polici, izdrži dvije do tri sedmice bez problema, a usput vam namiriše cijelu prostoriju. Ako je hoćete duže držati, stavite je u frižider, u donju ladicu za voće, i tu može ostati i mjesec dva. Bitno je da plodovi ne dodiruju jedan drugi jer ako se jedan počne kvariti, brzo zarazi susjede. Pregledajte ih s vremena na vrijeme i izbacite svaki koji omekša ili dobije smeđe mrlje. Dunja se može i zamrznuti, ali tek nakon što je oguljena i narezana, jer sirova u zamrzivaču pocrni i izgubi teksturu. Kuhana, kao pekmez ili kompot u teglama, traje godinu i više u smočnici.

Čime zamijeniti dunja

Ako recept traži dunju, a nemate je, najbliža zamjena je tvrda, kiselkasta jabuka, recimo neka starija sorta koja ne raspada se brzo. Neće dati onaj mirisni, ružičasti efekat, ali u kolačima i kompotima odradi posao. Za slatko i pekmez gdje vam treba pektin da se masa stegne, dobro pomažu jabuke ili dodatak malo limunovog soka i koštica iz drugog voća. Kruška je mekša i slađa pa daje drugačiji rezultat, više za pečenje nego za slatko. Ako tražite baš taj parfumirani miris dunje, iskreno, teško je zamijeniti, ništa drugo ne miriše tako. U slanim jelima uz meso kriške jabuke ili čak suhe šljive mogu preuzeti ulogu kiselkastog kontrasta.

Zdravstvene koristi

Dunja je voće s puno vlakana, posebno pektina, one vrste rastvorljivog vlakna koje pomaže probavi i daje osjećaj sitosti. Zbog toga se tradicionalno koristila kao narodni lijek za stomak, mada se to treba uzeti informativno, ne kao garanciju. Bogata je vitaminom C, naročito dok je svježa, pa doprinosi normalnom radu imunog sistema, iako se dio toga gubi kuhanjem. Ima i nešto kalija i bakra, te biljnih spojeva iz grupe antioksidansa koji se nalaze u kori i mesu. Kalorijski je umjerena, oko 57 kalorija na 100 grama, pa nije teško voće, ali treba imati na umu da se dunja gotovo uvijek jede zaslađena, a šećer mijenja tu računicu. Sluzave tvari iz koštica nekad su se koristile za smirivanje grla i kašlja u kućnoj medicini. Dunja nije čudo voće, ali kao dio raznovrsne ishrane lijepo se uklapa.

Savjeti za kupovinu

Kad kupujete dunju, prvo je pomirišite. Zrela dunja jako miriše, taj miris je najbolji znak da je dobra. Tražite plodove koji su žute boje, ne više zelenkasti, jer zelena dunja nije dozrela do kraja. Tvrdoća je normalna i očekivana, dunja ne treba da bude mekana, naprotiv, meka dunja je vjerovatno počela da se kvari iznutra. Pogledajte da nema smeđih udubljenja, mrlja ili tragova truljenja, pogotovo oko peteljke i na dnu. Sitne sive dlačice na kori su prirodne i samo se obrišu, to nije mana. Veličina nije presudna, i manji plodovi su jednako ukusni. Ako birate za slatko ili pekmez, uzmite zrelije, mirisne komade. Na pijaci u oktobru naći ćete najbolji odnos cijene i kvaliteta, a domaće dunje s nečije bašče često miriše jače od onih iz velikih trgovina.

Često postavljana pitanja

Dodirnite pitanje za odgovor