Indijski orah

Ako ste ikad uzeli šaku indijskog oraha pa se zatekli kako je nestala prije nego ste shvatili, niste sami. Ima nešto u tom plodu što tjera na još jednu, pa još jednu. Mekan je, kremast, ne lomi se kao lješnjak ni badem, nego se nekako topi. I baš zato je nezgodan ako pazite koliko jedete.

Zanimljivo je odakle dolazi. Drvo indijskog oraha potiče iz Brazila, ali ga danas najviše uzgajaju u Vijetnamu, Indiji i nekoliko afričkih zemalja poput Obale Slonovače. Plod raste na čudan način, visi ispod mesnatog ploda koji zovu jabuka indijskog oraha, a sam orah je zapravo sjemenka u tvrdoj ljusci. I ta ljuska je problem. Između nje i jezgre nalazi se nagrizajuća tečnost, ista porodica kao otrovni bršljan, pa se indijski orah nikad ne prodaje sirov u ljusci. Ono što kupujemo već je prošlo termičku obradu i čišćenje.

Kod nas, u Bosni, Hrvatskoj i Srbiji, indijski orah dugo je bio pomalo egzotičan. Sjećam se da ga je u devedesetima bilo teško naći osim u boljim radnjama, i koštao je. Danas ga ima u svakom većem marketu, prodaje se na vagu, u vrećicama, soljen ili neslan. Cijena mu i dalje nije mala, obično je skuplji od kikirikija i suncokreta, ali jeftiniji od pinjola.

U kuhinji je svestran na način na koji malo koji orašasti plod jeste. Može slano, može slatko, može se samljeti u kremu. O tome malo niže.

Kako koristiti indijski orah

Najjednostavnije ga je grickati kao i jest, eventualno lagano prepržen u suhom tiganju da pojača aromu. Ali tu tek počinje. U azijskim jelima, posebno indijskim i tajlandskim, dodaje se u curry i jela s rižom, gdje daje kremastu teksturu i blagu slatkoću. Ubacite ga cijelog u kraju kuhanja da ostane hrskav, ili ga sameljite ako želite gušći umak.

Samljeven indijski orah, namočen pa izblendan s malo vode, pretvara se u glatku kremu koja zamjenjuje vrhnje u veganskim jelima. Od njega se pravi i puter, sličan onom od kikirikija ali blaži. Dobar je u salatama, preko pirjane piletine, u pirinač s povrćem.

U slatkom svijetu ide u kolače, energetske kuglice s urmama, domaću čokoladu. Isjeckan se posipa preko sladoleda. Probajte ga i karamelizirati s malo šećera i soli, nestane za pet minuta.

Nutritivne vrijednosti (na 100g)

Sezonska dostupnost

Indijski orah nema sezonu u smislu u kojem je imaju jabuke ili šljive kod nas. Ne uzgaja se na Balkanu, klima nam je predaleka od tropske, pa sve što kupujemo dolazi uvozom. To znači da ga ima cijele godine podjednako, na polici je u januaru kao i u julu. Berba u zemljama porijekla obično pada u proljeće, negdje od februara do maja, ali dok roba prođe preradu, pakovanje i transport, ta dinamika se kod nas uopće ne osjeti. Jedino što primijetite jest skok potražnje oko praznika, pred Novu godinu i Bajram, kad se više kupuje za grickalice i kolače, pa zna i cijena malo poskočiti.

Čuvanje i skladištenje

Zbog visokog udjela masti indijski orah lako užegne, brže nego što biste očekivali. Otvorenu vrećicu ne ostavljajte da stoji mjesecima u ormaru. Najbolje ga je držati u dobro zatvorenoj posudi, staklenoj tegli ili kutiji s poklopcem, na hladnom i tamnom mjestu, dalje od šporeta i sunca. Tako će na sobnoj temperaturi izdržati nekih mjesec, dva.

Ako ste kupili veću količinu, stavite ga u frižider, tu drži tri do četiri mjeseca bez problema. Za još duže čuvanje ide u zamrzivač, gdje ostaje dobar i do godinu dana, a ne treba ga ni odmrzavati prije upotrebe. Soljeni i preprženi kraće traju od sirovih. Ako zamiriše na boju ili staru mast, bacite ga, užegli orah ima neugodan okus i nije za jelo.

Čime zamijeniti indijski orah

Ako vam je recept tražio indijski orah a nemate ga, ima zamjena, samo nijedna nije savršena. Za grickanje i salate najbliži je makadamija po kremastoj teksturi, ali je dosta skuplja. Badem će odraditi posao, doduše tvrđi je i manje sladak. Za curry i azijska jela, gdje treba kremasta podloga, dobro funkcioniše brazilski orah ili čak namočeni i izblendani badem.

Za puter od indijskog oraha najlakše je posegnuti za puterom od badema, okus je drugačiji ali konzistencija slična. U kolačima i kuglicama slobodno ubacite lješnjak ili orah, samo znajte da će aroma biti izraženija. Pinjoli su po blagosti najsličniji, ali za njih treba debeo novčanik.

Zdravstvene koristi

Indijski orah je kalorična namirnica, to treba reći odmah, pa se jede u razumnim količinama, šaka dnevno je sasvim dovoljno. Ali ta šaka nosi dosta dobrog. Bogat je nezasićenim mastima, onim povoljnijim za srce, sličnim kao maslinovo ulje. Ima i pristojnu količinu biljnih proteina, što ga čini zgodnim dodatkom kad se jede manje mesa.

Po mineralima je zanimljiv. Sadrži magnezij, koji učestvuje u radu mišića i živaca, te bakar i cink. Dobar je izvor željeza biljnog porijekla, pa ga ljudi koji ne jedu meso često ubacuju u ishranu. Ima i nešto vlakana, mada manje nego badem.

Važno je to gledati uravnoteženo. Indijski orah nije lijek niti čudo, nego namirnica koja u sklopu raznovrsne prehrane donosi korisne masti, minerale i energiju. Soljene varijante nose dosta natrija, pa ako pazite na pritisak, birajte neslane.

Savjeti za kupovinu

Pri kupovini prvo gledajte boju i izgled. Dobar indijski orah je svijetao, kremasto bijel do blago žućkast, cijeli i bez mrlja. Tamni, smežurani ili polomljeni komadi znak su da je roba stara ili loše čuvana. Lomljeni komadići su jeftiniji i sasvim su u redu za mljevenje i kolače, ali za grickanje uzmite cijele.

Miris vam je najbolji test ako kupujete na vagu. Treba mirisati blago, orašasto i svježe. Ako osjetite išta nakiselo ili na staru mast, to je užegnuće, ostavite ga. Provjerite rok trajanja na pakovanim vrećicama i okrenite ih da vidite ima li unutra mrvica i prašine, to govori o starosti. Neslani i sirovi daju vam najviše slobode u kuhinji, soljene kupite samo ako ih jedete kao grickalicu.

Često postavljana pitanja

Dodirnite pitanje za odgovor