Med

Med stoji u skoro svakoj balkanskoj kuhinji, obično u nekoj tegli sa zaboravljenim datumom. Tetka ga drži za čaj, baka za kolače, neko treći ga jede na kašiku kad ga zaboli grlo. I svaki taj med je drugačiji. Bagremov je svijetao, gotovo proziran, i dugo ostaje tečan. Onaj cvjetni, livadski, brzo se ušećeri i postane gust kao mast. To nije greška, to je normalno, ali o tome kasnije.

Nije med jedna stvar. Pčele ga prave od nektara koji skupe s cvijeća, prerade ga u svom voljiku, ispljunu, pa opet, i na kraju ga zalošte u saće. Boja, gustina i okus zavise od toga gdje su pčele letjele. Kestenov med je taman i ima blagu gorčinu koja se nekom svidi a nekom ne. Vrijesak je crvenkast i gust. Šumski med, onaj od medljike, ide u tamnozeleno i jako je mineralan.

U kuhinji je med čudna namirnica jer ga svrstavamo među masti i ulja iako masti skoro da i nema. To je zbunjujuće. Ali po načinu na koji ga koristimo, kao zaslađivač, premaz, sastojak marinade, on se ponaša slično kao sirup ili melasa, pa mu je tu i mjesto u katalogu. Ono što treba znati odmah: med je sladi od šećera, pa ga treba manje. I gori brže na vatri. Ako ste ikad pekli nešto premazano medom i izvadili to crno, znate na šta mislim.

U ovom tekstu idemo kroz sve, od kuhinje do čuvanja, kupovine i onoga što med stvarno radi za tijelo a šta su priče.

Kako koristiti med

Med najlakše ubacite tamo gdje biste inače stavili šećer, ali idite oprezno jer je slađi. Gruba računica: na jednu šolju šećera dovoljno je oko tri četvrtine šolje meda, i smanjite ostalu tečnost u receptu za koju kašiku. U čaj ga stavljajte tek kad se malo ohladi, jer kipuća voda mu pokvari aromu i uništi korisne enzime. Za pečena jela med daje divnu boju i koricu, recimo na piletini ili na rebrima, ali pazi: gori brzo, pa smanjite temperaturu ili ga premazujte tek pred kraj pečenja. Odlično ide u marinade s bijelim lukom, senfom i malo sirćeta. U domaćim kolačima, baklavi i medenjacima drži vlagu pa kolač ostaje mekan danima. Za preljev nad jogurtom, palačinkama ili orasima nema mu ravnog. Tvrd, ušećeren med vratite u tečno stanje tako da teglu spustite u toplu vodu, nikako u mikrovalnu na jako.

Nutritivne vrijednosti (na 100g)

Sezonska dostupnost

Med se vrca ljeti, najviše od maja do avgusta, kad pčele najjače rade. Bagrem dolazi prvi, krajem maja i početkom juna, i to je onaj svijetli med koji svi traže. Livadski i cvjetni med stiže kroz cijelo ljeto. Kestenov i šumski med beru se kasnije, u julu i avgustu, kad procvjeta kesten po bosanskim i hrvatskim brdima. Iako se vrca ljeti, med se prodaje cijelu godinu jer se odlično čuva. Zato ga na pijaci nađete i u januaru. Najsvježiji, naravno, kupite na jesen, odmah poslije sezone, direktno od pčelara koji vam može reći s kojeg je cvijeća.

Čuvanje i skladištenje

Med je jedna od rijetkih namirnica koja praktično ne propada. Drevni med iz egipatskih grobnica navodno je još bio jestiv, i to nije bajka, to je zbog male količine vode i prirodne kiselosti koja ne da bakterijama da žive. Kod kuće ga držite u dobro zatvorenoj tegli, na sobnoj temperaturi, dalje od štednjaka i direktnog sunca. Ne stavljajte ga u frižider jer će se tamo brže ušećeriti i stvrdnuti. Vlaga mu je najveći neprijatelj, pa nikad ne zahvatajte mokrom kašikom, jer voda koja uđe može pokrenuti vrenje. Ako se ušećerio, ništa mu ne fali, to je prirodno. Vratite ga u tečno stanje toplom vodnom kupkom, do oko četrdeset stepeni, ne više, da ne uništite enzime. Tegla može stajati godinama.

Čime zamijeniti med

Ako vam je med nestao usred recepta, ima zamjena, ali nijedna nije ista. Javorov sirup je najbliži po gustini i ide jedan na jedan, samo ima svoj prepoznatljiv okus. Agavin sirup je sličan i nešto rjeđi. Za pečenje, smeđi šećer ili melasa daju dubinu i boju, ali su suvlji, pa dodajte koju kašiku tečnosti. Obični bijeli šećer posluži kad vam treba samo slatkoća, računajte oko šolju i četvrt šećera na šolju meda, uz malo više tečnosti. Datulja pasta je dobra prirodna varijanta za zdravije kolače. Ono što nijedna zamjena ne da jeste onaj cvjetni miris i način na koji med drži vlagu, pa kolač s pravim medom uvijek ostane mekši duže.

Zdravstvene koristi

Med je vijekovima domaći lijek za grlo i kašalj, i tu narodno iskustvo ima nešto u sebi. Kašika meda zaista umiruje nadraženo grlo i može olakšati noćni kašalj, pogotovo kod prehlade. Sadrži antioksidanse, a tamnije sorte poput kestenovog i šumskog imaju ih više nego svijetli bagrem. Ima i blago antibakterijsko djelovanje, zbog čega se posebne vrste, kao manuka med, koriste i za njegu manjih rana. Med daje brzu energiju jer su mu šećeri lako svarljivi, pa ga sportaši ponekad uzmu prije treninga. Ali budimo realni, med je i dalje šećer. Ima oko tristo kalorija na sto grama i diže nivo šećera u krvi, pa ga dijabetičari trebaju jesti oprezno i u dogovoru s ljekarom. Jedna važna napomena: med se nikad ne daje bebama mlađim od godinu dana, zbog rizika od botulizma. To je ozbiljno pravilo, nije pretjerivanje.

Savjeti za kupovinu

Najbolji med kupite direktno od pčelara, na pijaci ili kod nekog preko poznanika, jer tako znate šta dobijate. Pitajte s kojeg je cvijeća i iz koje je godine. Pravi med ima bogat miris i okus koji se mijenja zavisno od sorte, dok jeftini med iz nekih marketa zna biti razblažen sirupom i miriše nikako. Ušećeren, kristaliziran med nije znak da je loš, naprotiv, to je često znak da je prirodan i nije pregrijavan. Bagremov i šumski med najduže ostaju tečni, dok se livadski i suncokretov brzo stvrdnu. Čuvajte se meda koji stoji savršeno bistar i tečan godinama, jer to ponekad znači da je termički obrađen ili krivotvoren. Cijena nešto govori: jako jeftin med skoro nikad nije čist. Ako možete, kupite manju teglu nove sorte da probate prije nego uzmete veću.

Često postavljana pitanja

Dodirnite pitanje za odgovor