Praziluk

Praziluk je ono povrće koje mnogi kupe, stave u frižider i onda gledaju nedjelju dana ne znajući šta bi s njim. A šteta. Jer je zapravo jedna od onih namirnica koja zna potpuno promijeniti jelo, a da je gotovo i ne primijetiš. Blaži je od crnog luka, nema onu oštrinu koja zapeče u oči dok ga sjeckaš, i kad ga propržiš na puteru postane mekan, gotovo sladak. Kod nas se najčešće veže za zimske supe i variva, mada zasluži više od toga.

Izgleda kao debela zelena "mladi luk na steroidima", ali to poređenje nije sasvim fer. Bijeli dio na dnu je najmekši i najukusniji, gornji tamnozeleni listovi su tvrđi i obično ih ljudi bacaju, premda i oni imaju svrhu, recimo za temeljac. Jede se kuhan, dinstan, pečen, rijetko sirov. I tu je možda i razlog zašto ga ljudi izbjegavaju, jer ne znaju gdje da ga uguraju.

Na Balkanu praziluk nije bio neka zvijezda kuhinje, bar ne kao crni luk ili krompir. Ali zadnjih godina sve se češće pojavljuje, valjda zato što su ga ljudi vidjeli u stranim receptima pa probali. I dobro je da jesu. Jedna velika stabljika nahrani pola tepsije variva, košta malo, a daje onu mekanu, blago slatku osnovu koju je teško dobiti od bilo čega drugog. Ako ga još niste pošteno probali, vrijedi.

Kako koristiti praziluk

Prvo ga treba dobro oprati, jer između listova zna ostati zemlje i pijeska. Najlakše je da ga prepoloviš uzdužno pa pustiš vodu da prođe između slojeva. Sjecka se na kolutove ili polukolutove. Bijeli i svijetlozeleni dio ide u jelo, tvrde tamnozelene vrhove sačuvaj za temeljac ili ih baci. Najbolje se pokaže dinstan na puteru ili ulju, polako, dok ne omekša i dobije slatkast okus. Odatle ide u supe, krem juhe (klasik je krompir i praziluk), variva, rižota, u nadjev za pite, uz ribu. Možeš ga i ispeći u rerni narezanog uzdužno, sa malo maslinovog ulja. Sirov se rijetko jede jer je tada prilično oštar, ali tanko narezan u salati zna iznenaditi. Ne treba ga dugo kuhati, omekša brzo.

Nutritivne vrijednosti (na 100g)

Sezonska dostupnost

Praziluk je tipično jesensko i zimsko povrće i to mu je i najbolji period. Bere se uglavnom od kasnog ljeta pa kroz cijelu zimu, a podnosi i mraz, tako da ga znaš naći svjež i u januaru. Zimske sorte su otpornije i znaju ostati u zemlji do proljeća. Na pijacama u Bosni, Hrvatskoj i Srbiji najviše ga ima od oktobra do marta, i tada je obično najjeftiniji i najkvalitetniji. Ljeti ga ima manje i skuplji je, često iz uvoza. Ako kupuješ na pijaci od domaćih proizvođača, zimski praziluk je gotovo uvijek dobar izbor, i po cijeni i po okusu.

Čuvanje i skladištenje

Praziluk se najbolje čuva u frižideru, u donjoj fioci za povrće. Nemoj ga prati prije nego ga spremiš, vlaga ubrzava propadanje. Ako je još sa korijenom i zelenim vrhovima, umotaj ga labavo u krpu ili papir, ili stavi u plastičnu kesu koju nisi do kraja zatvorio, da malo diše. Tako izdrži i do dvije sedmice, ponekad i duže. Ima jednu lošu osobinu, a to je da širi miris, pa će ti drugo povrće i namirnice u frižideru pomalo poprimiti tu aromu ako nije dobro zamotan. Možeš ga i zamrznuti: operi, nareži na kolutove i stavi u kesicu, ne treba blanširati. Iz zamrzivača ide direktno u supu ili varivo. Tekstura nakon odmrzavanja nije za sirovo jelo, ali za kuhano je sasvim u redu.

Čime zamijeniti praziluk

Ako nemaš praziluk, najbliža zamjena je mladi luk, pogotovo bijeli dio, mada je nešto oštriji i nježniji pa ga stavi malo više. Crni luk takođe radi posao, ali je jači, pa uzmi otprilike upola manje nego što bi praziluka i dinstaj ga duže da omekša i izgubi oštrinu. Za onu blagu slatkoću koju praziluk daje supama dobro dođe i kombinacija crnog luka i malo dinstanog mladog luka. Vlasac može zamijeniti samo u svježim jelima i kao ukras, za kuhanje je preslab. Ako ti treba ona mekana osnova krem juhe, crni luk dinstan na laganoj vatri dovoljno dugo doći će najbliže. Nijedna zamjena nije ista, ali jelo neće propasti.

Zdravstvene koristi

Praziluk je niskokaloričan, što ga čini zgodnim dodatkom jelima bez velikog opterećenja. Sadrži vlakna koja pomažu probavi, te vitamine, posebno vitamin K i nešto vitamina C, kao i folate i mangan. Spada u istu porodicu kao crni i bijeli luk pa dijeli s njima neke korisne spojeve sumpora, koje se obično povezuju s dobrim utjecajem na organizam. Ima i određenu količinu antioksidanata, među njima i kvercetin. Zanimljivo je da praziluk sadrži inulin, vrstu vlakna koja djeluje kao hrana za korisne bakterije u crijevima, pa se često spominje kao prirodni prebiotik. Sve ovo treba shvatiti informativno, praziluk je hrana a ne lijek, i sam po sebi neće ništa izliječiti. Ali kao dio raznovrsne ishrane, gdje povrće ima svoje mjesto, sasvim je solidan izbor. Uz to je lagan za želudac kad je kuhan, što starijima i onima osjetljive probave često odgovara više od sirovog luka.

Savjeti za kupovinu

Kod kupovine gledaj prvo bijeli dio, on treba biti čvrst, gladak i što duži, jer je to dio koji se najviše jede. Što duži bijeli i svijetlozeleni dio, to bolje za tebe. Listovi na vrhu trebaju biti svježi i zeleni, ne žuti, uveli ni sluzavi. Stabljika treba biti čvrsta po cijeloj dužini, ako je u sredini mekana ili gnjecava, ostavi je. Izbjegavaj one kojima je sredina počela izbacivati tvrdu cvjetnu stabljiku, jer je tada drvenast i gorči. Tanji praziluk je obično mekši i nježniji, deblji je jači i traži duže kuhanje, pa biraj prema tome šta spremaš. Na pijaci zimi ćeš lakše naći domaći i svjež nego u marketu van sezone. Ako možeš birati, uzmi onaj s korijenom, duže traje.

Često postavljana pitanja

Dodirnite pitanje za odgovor