Šljiva

Šljiva je vjerovatno najbalkanskije voće koje postoji. Skoro svaka kuća na selu ima bar jedno stablo iza štale ili na kraju bašče, a u jesen se grane povijaju pod teretom. Najpoznatija sorta kod nas je požegača, ona izdužena, modra, koja se lako razdvaja od koštice. Po njoj je i grad Požega dobio svjetsku slavu, mada šljiva raste posvuda od Posavine do Hercegovine.

Nije ovo voće koje se samo grickne pa zaboravi. Od šljive se pravi pekmez koji se kuha satima u velikom kotlu, suše se cijele gajbe za zimu, a o rakiji da i ne govorimo. Šljivovica je gotovo dio identiteta. I baš zato šljiva ima neku težinu koju druge voćke nemaju, ona je vezana za sjećanja, za jesenje dane i miris dima iznad kotla.

U prodavnici je naći ćete od kraja ljeta pa duboko u jesen. Ali prava šljiva, ona sa drveta komšije ili sa pijace od nekog ko je dovezao iz svog voćnjaka, ima ukus koji uvozne sorte teško dostižu. Slatka je, malo nakiselkasta pri kožici, a meso joj je puno soka.

U kuhinji je svestrana više nego što ljudi misle. Ide u kolače, u knedle, slaže se uz meso, a osušena postaje sastojak koji daje dubinu jelima tokom zime. Vrijedi je upoznati bolje od onog letimičnog zagriza.

Kako koristiti šljiva

Svježu šljivu samo operite i pojedite, ali tu joj tek počinje priča. Najpoznatije jelo su knedle sa šljivama, gdje se cijela šljiva bez koštice umota u tijesto od krompira pa skuha i prevrne u prezle sa šećerom. Ide odlično i u kolače, štrudle i pite, gdje pri pečenju pusti sok i malo se zgusne. Pekmez od šljive je klasika, kuha se dugo bez šećera dok ne potamni. Osušena šljiva, suva šljiva kako je zovemo, slaže se neočekivano dobro uz meso, naročito uz junetinu ili divljač, i daje sosu blagu slatkoću. Stavite je i u nadjev za sarmu ili u rižoto. Pola šljive umotane u slaninu pa zapečene su sjajan zalogaj uz piće.

Nutritivne vrijednosti (na 100g)

Sezonska dostupnost

Sezona šljive na Balkanu počinje krajem jula sa ranijim sortama, ali prava berba dolazi u avgustu i septembru. Tada je požegača na vrhuncu, najslađa i najsočnija. Neke pozne sorte drže se i u oktobar. To je razlog zašto se pekmez i rakija tradicionalno prave u jesen, kad voća ima napretek i kad je najjeftinije. Van sezone naći ćete uvozne šljive iz toplijih krajeva, ali one rijetko imaju onaj puni ukus. Ako želite šljivu za zimu, najbolje je da je kupite u jeku berbe pa zamrznete ili osušite. Cijene su tada povoljne, a kvalitet najbolji.

Čuvanje i skladištenje

Zrele šljive su osjetljive i ne traju dugo. Na sobnoj temperaturi izdrže dva do tri dana, pa ih bolje držite u frižideru, u donjoj ladici za voće, gdje će ostati svježe pet do sedam dana. Ne perite ih dok ih ne budete jeli jer vlaga ubrzava kvarenje, a onaj sivkasti sloj na kožici, takozvani pepeljak, prirodno je zaštitni sloj pa ga ne treba trljati. Ako ste kupili tvrđe šljive, ostavite ih dan dva na sobnoj temperaturi da dozriju. Za duže čuvanje šljive se odlično zamrzavaju. Izvadite koštice, stavite ih u kesu i u zamrzivač, tako drže i do godinu dana. Sušenje je drugi provjeren način, suva šljiva čuva se mjesecima u staklenci na suhom mjestu.

Čime zamijeniti šljiva

Ako nemate šljive, najbliža zamjena je u jelu o kome se radi. Za kolače i knedle dobro posluže marelice ili kajsije, slične su veličine i isto puste sok. Trešnje ili višnje rade u pitama, mada su kiselije pa povećajte šećer. Za suvu šljivu u slanim jelima zamjena su urme ili suve smokve, daju istu slatkoću i mekoću sosu. U pekmezu možete probati sa kombinacijom jabuke i šljive ako vam fali količine. Za rakiju nema prave zamjene, ali ko nema šljiva pravi je od kruške ili kajsije, ispadne sasvim drugačije ali isto dobro.

Zdravstvene koristi

Šljiva je voće sa dosta vlakana, naročito kad je osušena, pa je odavno poznata po tome da pomaže probavi i radu crijeva. Suva šljiva je tu posebno cijenjena, mnogi je jedu ujutro upravo iz tog razloga. Sadrži kalij, koji je važan za rad srca i mišića, te vitamin C i razne antioksidanse koji se kriju u onoj tamnoj kožici. Boja kožice nije slučajna, te ljubičaste boje znače da ima dosta zaštitnih jedinjenja. Šljiva ima relativno malo kalorija dok je svježa, pa je dobar izbor kad poželite nešto slatko a ne pretjerano kalorično. Suva šljiva je koncentrisanija, slađa i kaloričnija, pa s njom treba mjeru. Kao i sa svim voćem, najbolje djeluje kao dio raznovrsne ishrane, a ne kao čudo samo za sebe.

Savjeti za kupovinu

Dobru šljivu prepoznaćete po čvrstoći koja ipak malo popušta pod prstom, ne smije biti ni tvrda kao kamen ni mekana i izgnječena. Tražite onaj sivkasti sloj na kožici, pepeljak, jer on je znak da voće nije previše prevrtano i da je svježe. Boja treba da bude ujednačena, duboko modra ili ljubičasta, bez velikih zelenih površina koje znače da nije dozrela. Izbjegavajte šljive sa pukotinama, mekanim smeđim tačkama ili tragovima curenja soka, to su znaci da su počele da se kvare. Pomirišite ih ako možete, zrela šljiva ima blag sladak miris. Na pijaci u sezoni gotovo uvijek prođete bolje nego u marketu, i po cijeni i po ukusu. Ako kupujete za pekmez, tražite prezrele i jeftinije, one su slađe.

Često postavljana pitanja

Dodirnite pitanje za odgovor