Bučine sjemenke

Bučine sjemenke su one tanke, spljoštene zelenkaste sjemenke koje vadiš iz bundeve kad je čistiš za pitu ili juhu. Većina ljudi ih baci. Šteta, jer su jedan od onih sastojaka koji rade puno, a koštaju malo.

Kod nas su poznate u dva oblika. Prvi je sjemenka sa ljuskom, ona bjelkasta, koju grickaš na pijaci ili pred televizorom, pljuckaš ljusku i ne primijetiš kako ti je prošao cijeli film. Drugi je ona gola, tamnozelena sjemenka bez ljuske, koja dolazi od posebne sorte uljane bundeve. Ta zelena varijanta je zvijezda u sjeveroistočnoj Hrvatskoj i susjednoj Štajerskoj, gdje od nje cijede ono gusto, gotovo crno bučino ulje. Miriše na pečene orahe i lješnjake, i tu nema greške, ko ga jednom proba prepozna ga zauvijek.

Sjemenka je masna, ali na dobar način. Ima dosta proteina, magnezija, cinka i one zdrave masnoće koja ti treba. I za razliku od nekih oraščića koji se brzo užegnu, ova izdrži ako je dobro čuvaš. Ja ih najviše volim lagano popržiti na suhom tiganju dok ne počnu pucketati i skakati, pa ih nabacam na sve i svašta. Salatu, juhu, jogurt, čak i običan hljeb sa maslacem.

Da budem iskren, mnogi ih potcjenjuju jer izgledaju skromno. Ali probaj jednu šaku pravo prosušenih bučinih sjemenki i shvatit ćeš zašto su se na ovim prostorima zadržale stoljećima.

Kako koristiti bučine sjemenke

Najbolje kreću u akciju kad ih kratko popržiš. Stavi suhi tiganj na srednju vatru, baci golu zelenu sjemenku i miješaj dok ne počnu pucati i bubriti, dvije do tri minute, ne više jer zagore. Tada zamirišu na orahe.

Posipaj ih po zelenoj salati, po krem juhi od bundeve ili od krompira, po jogurtu sa medom za doručak. Umutiš li ih u blender sa malo soli i ulja, dobiješ pastu sličnu tahiniju, odlična za namaz. Stavljaju se u tijesto za hljeb i pecivo, u domaće granole, u kolače. Bučino ulje od njih nemoj kuhati, ono ide hladno: par kapi preko salate od krompira, preko sira ili čak preko sladoleda od vanile, što zvuči čudno dok ne probaš. Cijela šaka sirovih ide i u zeleni smoothie.

Nutritivne vrijednosti (na 100g)

Sezonska dostupnost

Bundeve se kod nas beru u jesen, od septembra do prvih mrazeva u novembru, pa je tada i sjemenka najsvježija. Ako sam vadiš sjemenke iz domaće bundeve, to je period kad ćeš ih imati napretek. Sušene i pakovane sjemenke, kao i bučino ulje, nađeš tokom cijele godine, jer se dobro čuvaju. Na pijacama u Slavoniji, Međimurju i sjevernoj Bosni najviše ih ima u kasnu jesen i pred zimu, baš kad krene sezona pita i juha od bundeve. Zato ih mnogi tada i nakupuju, prosuše i ostave za cijelu godinu.

Čuvanje i skladištenje

Sjemenke vole hladno, tamno i suho. Ako su sa ljuskom i dobro prosušene, mogu stajati i nekoliko mjeseci u zatvorenoj tegli na temperaturi sobe, samo dalje od šporeta i sunca. Gole zelene sjemenke su osjetljivije jer im je masnoća izložena, pa one idu radije u frižider. U dobro zatvorenoj posudi tamo izdrže pola godine, a u zamrzivaču i preko godinu dana bez da im se okus pokvari.

Najvažnije je da ne budu vlažne. Vlaga i toplota ih užegnu, a užegnuta sjemenka ima gorak, neprijatan okus i tu se ništa ne da popraviti. Pa ako osjetiš taj gorki, oštri miris kad otvoriš teglu, baci ih bez žaljenja. Bučino ulje takođe drži u frižideru, u tamnoj boci, i potroši ga u par mjeseci od otvaranja.

Čime zamijeniti bučine sjemenke

Ako ti zafale, najbliža zamjena su sjemenke suncokreta, slične su po masnoći i lako se prže na isti način, samo su nešto blaže okusa. Za posipanje po salati ili juhi dobro dođu i sjemenke lana ili susama, mada su sitnije. Ako tražiš onaj orašasti, bogati okus za namaz ili pesto, uzmi sjeckane orahe ili lješnjake, oni daju sličnu dubinu. Za bučino ulje teško je naći pravu zamjenu jer je okus jedinstven, ali u salati ga donekle mijenja kvalitetno laneno ili maslinovo ulje, samo bez onog karakterističnog mirisa na pečene orahe. Količinu drži otprilike jedan na jedan.

Zdravstvene koristi

Bučine sjemenke su gusto pakovane hranom. U šaci ima podosta biljnih proteina, pa su zgodne za one koji jedu manje mesa. Bogate su magnezijem, mineralom koji mnogima nedostaje, a važan je za mišiće, živce i san. Imaju i dosta cinka, koji pomaže imunitetu, te željeza i zdravih nezasićenih masnoća.

U narodu se odavno vežu za zdravlje muškaraca i prostate, i tu zaista ima nešto, jer studije pokazuju da sastojci iz sjemenki i ulja mogu povoljno djelovati na tegobe sa mokraćnim mjehurom. Neću tvrditi da liječe bilo šta, to nije tačno, ali kao dio uravnotežene ishrane su koristan dodatak. Sadrže i antioksidanse i vlakna koja pomažu probavi. Jedna napomena: kalorične su zbog masnoće, pa šaka dnevno je sasvim dovoljna, nema potrebe da ih jedeš na kile.

Savjeti za kupovinu

Gledaj boju i miris prije svega. Dobre zelene sjemenke su pune, ujednačeno tamnozelene i suhe na dodir, ne ljepljive. Pomiriši ih ako možeš: trebaju mirisati svježe i orašasto, a nikako ustajalo ili gorko, jer to znači da su počele užeći. Sjemenke u rinfuzi na pijaci često su svježije i jeftinije, ali pitaj kad su pakovane. Iz vrećice biraj one bez vlage i bez puno polomljenih komada na dnu.

Kad kupuješ bučino ulje, traži ono iz Štajerske ili Međimurja sa oznakom porijekla, bude gusto, tamno i miriše snažno. Jeftino, svijetlo ulje je obično razblaženo drugim uljima. Skuplje jeste, ali malo ga ide u jelo pa dugo traje.

Često postavljana pitanja

Dodirnite pitanje za odgovor