Lješnjak

Lješnjak svi znaju, čak i oni koji misle da ga ne vole. Jer ga ima u Eurokremu, u Nutelli, u onim okruglim čokoladicama što stoje pored kase. Sam plod je mali, okrugao, smeđe ljuske koja puca kad je dobro stisneš. Iznutra je svjetlije jezgro, malo nagorko ako ga zagrizeš sirovog, a sasvim drugačije kad ga prepržiš. Tek tada dođe ona prava aroma, ona koja se širi po cijeloj kuhinji i podsjeti te na bakine kolače.

Kod nas raste i divlje i kao zasađena kultura. U Hercegovini, po Posavini, oko Banje Luke, gdje god ima malo sunca i nije previše vlažno. Grm zna narasti i preko tri metra, pa se ljudi ponekad mole da do njega prije njih ne dođu vjeverice ili sojke. Jer one znaju kad je vrijeme, gotovo bolje od nas.

U prehrani je lješnjak jedan od najmasnijih orašastih plodova, ali to nije loše kako zvuči. Te masti su uglavnom one dobre, jednostruko nezasićene, slične onima u maslinovom ulju. Ima ga i u slanim verzijama, prženog sa malo soli, mada ga rijetko ko jede tako sam. Najčešće završi mljeven, u nekom nadjevu ili kremi. I tu je negdje njegova snaga, slaže se skoro sa svime slatkim.

Ako si ikad probao domaću čokoladu sa cijelim lješnjakom unutra, znaš na šta mislim. Taj spoj hrskavog i kremastog teško da nadmaši nešto drugo.

Kako koristiti lješnjak

Najlakše ga je ubaciti mljevenog u tijesto za kolače, umjesto dijela brašna ili oraha. Daje gušću, malo vlažniju strukturu i onaj prepoznatljiv okus. Prije svega ga prepeci, na suhom tiganju ili u rerni na oko 150 stepeni desetak minuta, dok ne zamiriše i dok ljuskica ne počne da se ljušti. Onda ga protrljaj kroz čistu krpu, ona gorka opna otpadne sama.

Mljeveni lješnjak ide u baklave, u torte, u domaći Eurokrem koji praviš sa maslacem i mlijekom u prahu. Cijeli ide u čokoladu, u musli, u salate sa rukolom i kruškom gdje doda hrskavost. Probaj ga i samljeti skoro u pastu, kao puter od kikirikija, pa namazati na hljeb sa malo meda. Iznenadićeš se.

Nutritivne vrijednosti (na 100g)

Sezonska dostupnost

Lješnjak sazrijeva krajem ljeta i u ranu jesen, najviše kroz septembar. Tada se bere, najprije po Hercegovini i sjeveru Bosne, pa po Slavoniji i Srbiji. Bere se kad ljuska počne da prelazi iz zelene u smeđu i kad plod sam ispada iz one čaškice koja ga drži. Svjež, tek obran lješnjak ima drugačiji okus, malo mliječniji i mekši. Ali kako je suh plod, dostupan je cijele godine, samo presušen i u ljusci ili oljušten u vrećicama. Na pijacama ga najviše ima u oktobru i novembru, kad ga ljudi prodaju iz svojih bašči, često jeftinije i svježije nego u trgovini.

Čuvanje i skladištenje

Lješnjak u ljusci traje najduže, lako i do godinu dana ako stoji na suhom i hladnom mjestu. Ljuska ga prirodno čuva od vlage i svjetla, zato ga nemoj ljuštiti dok ti ne zatreba. Oljušteni plod je osjetljiviji. On ima dosta masti pa zna užegnuti, a kad jednom užegne, taj gorak okus se ne da popraviti. Drži ga u staklenoj tegli sa poklopcem ili u dobro zatvorenoj kesi, dalje od šporeta i prozora. U ostavi izdrži par mjeseci. Ako ga imaš puno, najbolje ga je staviti u zamrzivač, tu mu masti miruju i ostaje svjež skoro neograničeno. Mljeveni lješnjak troši odmah ili ga čuvaj u frižideru, jer samljeven brže gubi aromu i prije se pokvari nego cijeli plod.

Čime zamijeniti lješnjak

Ako nemaš lješnjak, najbliža zamjena su orasi ili bademi, pogotovo u kolačima i nadjevima. Orah je malo gorči i jeftiniji, badem nešto neutralniji i tvrđi. U mljevenom obliku oba rade isti posao, samo okus ispadne drugačiji. Za onu čokoladnu kombinaciju, kakva je u Eurokremu, badem je možda najbliži po blagosti. Ako praviš nešto gdje je bitna samo hrskavost, a ne baš taj okus, može i kikiriki, mada on vuče na slano. Indijski orah je kremastiji i lijepo se slaže sa slatkim. Količinu drži istu, jedan za jedan, jer su masnoće slične. Jedino ako koristiš pastu od lješnjaka, tu je teško naći pravu zamjenu osim tahini paste, koja ide u sasvim drugom smjeru okusa.

Zdravstvene koristi

Lješnjak je jedan od najboljih biljnih izvora vitamina E, onog koji djeluje kao antioksidans i pomaže koži i ćelijama da se brane od oštećenja. Masti u njemu su uglavnom jednostruko nezasićene, iste vrste kao u maslinovom ulju, pa se smatraju povoljnima za srce i nivo holesterola. Ima i dosta magnezija, koji je važan za mišiće i živce, te bakra i mangana. Vlakana ima pristojno, oko deset grama na sto, što pomaže probavi i daje osjećaj sitosti. Zato šaka lješnjaka može lijepo da prekine glad između obroka, bolje nego neki keks. Sadrži i folnu kiselinu i nešto biljnih proteina. Naravno, kalorijski je gust, pa nije za jesti na kile. Mala šaka dnevno, tridesetak grama, sasvim je dovoljna da iskoristiš ono dobro iz njega bez pretjerivanja.

Savjeti za kupovinu

Kad kupuješ u ljusci, protresi par komada. Ako unutra nešto klepeće i čini se prazno, jezgro se osušilo i smežuralo, takav lješnjak nije za jelo. Ljuska treba biti čitava, bez rupica i bez tragova bušenja, jer to znači da je crv bio brži od tebe. Oljušteni plod gledaj po boji, treba biti svijetlosmeđ i pun, a ne taman, naboran ili masno sjajan. Pomiriši ako možeš, svjež lješnjak miriše blago slatkasto i orašasto, a užegli ima oštar, hemijski miris boje. Na pijaci pitaj prodavca odakle je i kad je bran, domaći hercegovački i slavonski su obično najbolji. U trgovini gledaj rok i biraj vakumirana pakovanja umjesto onih otvorenih iz rinfuze, koje stoje na zraku i brže gube svježinu.

Često postavljana pitanja

Dodirnite pitanje za odgovor