Lubenica

Ima li ljeta bez lubenice? Teško. Onaj zvuk kad nožem kucneš po kori i čuješ je li zrela, pa onaj prvi zalogaj koji curi niz prste. To je za većinu nas slika juna, jula, avgusta. Lubenica nije voće koje jedeš zbog neke velike koristi ili plana, nego zato što prija kad je vani trideset i pet stepeni i nećeš ništa teško.

Botanički gledano, lubenica spada u istu porodicu kao krastavac, bundeva i dinja, dakle tikvenjače. Po tome i nije pravo voće u onom kuharskom smislu, ali svi je tako tretiramo. Sastoji se od oko devedeset posto vode, što objašnjava zašto te ne napuni a opet te osvježi. U njoj ima i one tvari koja se zove likopen, ista ona koja crvenom paradajzu daje boju, pa neki kažu da je zrela lubenica čak bogatija likopenom od paradajza.

Na Balkanu je lubenica više od namirnice. Ona je dio rituala. Sjećam se kako su djed i komšije sjedili pod orahom, lubenica se hladila u koritu sa hladnom vodom iz bunara, i niko nije žurio. Reže se na kriške, soli (da, neki je sole, i to nije greška nego stara navika koja izvuče slast), i jede dok ne ostane samo kora. Sjemenke se pljuckaju, takmiči se ko dalje. I to je pola priče.

Danas je nalaziš svuda, od velikih trgovina do onih kombija pored puta gdje seljak prodaje sa prikolice. Cijena pada usred sezone, pa je kupiš i za sitne pare.

Kako koristiti lubenica

Najčešće je jedeš samo tako, narezanu na kriške ili kockice, ohlađenu. Ali ima i drugih načina. Spoji je sa feta sirom, malo svježe nane i kapi maslinovog ulja pa dobiješ ljetnu salatu koja iznenadi svakog gosta. Slano i slatko se tu lijepo poklope. Možeš je blendirati u sok ili napraviti domaću limunadu sa lubenicom, limunom i malo šećera ako voliš slađe. Za djecu su zgodne kockice nabodene na čačkalicu ili zamrznute u kalupima za sladoled. Kora se obično baca, ali bijeli dio uz koru neki ukiseljaju kao turšiju, slično kao krastavce. Ide i u smoothie sa jogurtom. Samo pazi, lubenica pušta puno tečnosti, pa ako je miješaš sa drugim voćem, dodaj je na kraju da ti salata ne zapliva.

Nutritivne vrijednosti (na 100g)

Sezonska dostupnost

Sezona lubenice na Balkanu kreće negdje krajem juna i traje kroz cijeli juli i avgust, pa polako jenjava u septembru. Vrhunac je sredinom ljeta, kad su domaće lubenice iz Makedonije, Srbije i sa juga Hercegovine najjeftinije i najslađe. Makedonske su posebno na glasu. Tada ih prodaju i sa kamiona pored ceste, na vreće. Van sezone, zimi i u proljeće, u trgovinama se nađu uvozne, najčešće iz Španije ili sjeverne Afrike, ali te su skuplje i rijetko tako slatke kao ona koja je sazrela na suncu u avgustu. Ako možeš, sačekaj domaću.

Čuvanje i skladištenje

Cijelu lubenicu ne moraš odmah u frižider. Stoji na hladnom i mračnom mjestu, u ostavi ili podrumu, i do dvije sedmice ako je nenačeta. Neki kažu da je tako i ukusnija jer likopen bolje opstane na sobnoj temperaturi. Ali kad je narežeš, priča se mijenja. Načetu lubenicu obavezno prekrij folijom ili stavi u zatvorenu posudu i drži u frižideru. Tako traje tri do četiri dana, najviše pet. Pazi na miris i sluz, ako počne mirisati kiselkasto ili oštro, baci je. Kockice možeš i zamrznuti u kesici, pa ih kasnije ubaciš u sok ili limunadu umjesto leda. Odmrznuta gubi onu čvrstinu i postane kašasta, pa nije za jelo na kriške, ali za piće je odlična.

Čime zamijeniti lubenica

Ako nemaš lubenicu, a tražiš ono osvježenje i sočnost, dinja je prvi izbor. Slađa je i mirisnija, ali radi sličan posao u salatama i sokovima. Za onu vodenastu svježinu u salati može poslužiti i krastavac, naročito uz feta sir i nanu, gdje lubenicu i inače često spajaš. U sokovima i smoothiejima zamijeni je jagodama ili breskvama kad nije sezona. Za boju i slatkoću u voćnoj salati dobro dođu i grožđe ili nektarine. Nijedna zamjena nije ista, lubenica ima onaj specifičan vodenasti hrskavi zalogaj koji teško ponoviš, ali za većinu recepata neka od ovih svježih opcija odradi posao sasvim pristojno.

Zdravstvene koristi

Lubenica je prije svega odlična za hidrataciju jer je gotovo sve voda, pa je zgodna kad ljeti gubiš tečnost a ne da ti se piti običnu vodu. Ima malo kalorija, oko trideset na sto grama, što znači da možeš pojesti pristojan komad bez velike brige. Crvena srž je bogata likopenom, antioksidansom koji se povezuje sa zdravljem srca i zaštitom ćelija. Tu je i vitamin C, nešto vitamina A i kalijuma. Lubenica sadrži i aminokiselinu citrulin, koja se prirodno javlja u njenom mesu i koru. Sve to čini je laganim, osvježavajućim izborom u ljetnoj ishrani. Naravno, ima i šećera, pa ako paziš na unos, drži se umjerene porcije. Nije čarobni lijek, ali kao dio raznovrsne prehrane sasvim je dobrodošla i lakša je od većine deserta.

Savjeti za kupovinu

Kad biraš lubenicu, prvo je odvagni u ruci. Treba da bude teža nego što izgleda, jer to znači da je puna vode i sočna. Potraži žutu mrlju na onoj strani gdje je ležala na zemlji. Što je ta mrlja kremasto žuta, ne bijela, to je lubenica duže zrela na suncu i slađa. Kucni je prstom, zrela odgovara dubokim, šupljim zvukom, a nezrela tupim i muklim. Kora treba da je čvrsta, mat, bez mekih udubljenja i posjekotina. Sjajna kora znači da je možda ubrana prerano. Veličina ne govori puno o ukusu, pa ne gledaj samo na to. Ako kupuješ sa kamiona kod seljaka usred avgusta, šanse za dobru su ti najveće. Tamo te često puste i da je probaš.

Često postavljana pitanja

Dodirnite pitanje za odgovor