Nar

Nar izgleda kao da ga je neko zatvorio nasilu. Tvrda kožica, debela, kožasta, boje od žute do tamno bordo. Razbiješ je i unutra cijeli mali svijet: zrna poredana u komore, razdvojena tankim bijelim opnama koje su gorke i koje niko ne jede. Svako zrno je sjemenka obavijena sokom. Toga ima na stotine, znaju reći oko četiri stotine u jednom plodu, mada to niko nikad nije brojao za stolom.

Kod nas se nar dugo gledao kao egzotika, voće sa juga koje stigne tek pred zimu. A onda se polako uvuklo u kuhinju. Sok od nara, zrna pobacana po salati, ono crveno što sjajne na bijelom siru. Ima ljudi koji ga ne podnose jer im je previše posla oko vađenja zrna, i razumijem ih. Ali kad jednom uhvatiš ritam, ide brzo.

Ukus je teško opisati nekome ko nije probao. Slatko, ali sa kiselinom koja zategne. Pomalo trpko, naročito ako zagrizeš sjemenku unutar zrna. Neki narovi su skroz slatki kao bombona, drugi kiseli da iskriviš lice. Zavisi od sorte i od toga koliko je dozrio. I tu je čar, nikad nisi sasvim siguran šta ćeš dobiti dok ne otvoriš.

Uglavnom ga jedemo svjež ili iscijedimo. Ali nar ima jednu stranu koju malo ljudi koristi kod kuće: pretvori se u gust, taman sirup, nešto kao ukuhani koncentrat, i to mijenja jela iz temelja.

Kako koristiti nar

Najlakše je nar prepoloviti, pa svaku polovicu držati nad zdjelom kožicom prema gore i lupkati drvenom kuhačom po leđima. Zrna ispadaju sama, a ti ne moraš kopati prstima. Voda pomaže ako te smeta prskanje soka: rastvori plod pod vodom i bijele opne isplivaju na površinu dok zrna potonu. Zrna idu preko svega. Po zelenoj salati sa orasima, po humusu, po pečenoj piletini, po ovsenoj kaši ujutro. Daju pucketav zalogaj i kiselkastu svježinu koja sječe masno. Sok cijedi kao za limun, polovicu na ručnu cjedilicu, i kapneš ga u preljev ili marinadu. Narov sirup, onaj gusti, koristi se u marinadama za meso, u pečenom povrću i u prelivu za desert. Pazi samo, sok mrlja, pa daleko od bijele košulje i drvene daske.

Nutritivne vrijednosti (na 100g)

Sezonska dostupnost

Nar je jesensko i zimsko voće. Na Balkanu kreće da se pojavljuje krajem septembra, a pravu sezonu ima od oktobra do kraja decembra, ponegdje i u januar. Najviše ga stigne sa juga, iz Hercegovine, sa makedonskih i grčkih plantaža, pa preko pijaca dođe i do nas na sjeveru. Hercegovački nar je poznat, krupan i sočan, i kad ga ima, traži se. Ljeti ga u prodavnicama gotovo i nema svježeg, osim uvoznog iz prekomorskih zemalja koji nije ni izbliza isti. Zato ljudi koji ga vole kupuju u sezoni i cijede sok da ga zamrznu za kasnije.

Čuvanje i skladištenje

Cijeli nar je strpljiv. Na sobnoj temperaturi, na nekom hladnijem mjestu poput ostave ili podruma, izdrži nekoliko sedmica bez problema. Kožica se možda malo osuši i otvrdne, ali zrna unutra ostaju sočna i dalje. U frižideru, u donjoj fioci za voće, drži se i mjesec do dva, što je razlog zašto ga ljudi kupuju u sezoni i ostavljaju za zimu. Kad ga već otvoriš, priča je drugačija. Izvađena zrna stavi u zatvorenu posudu i pojedi u roku od pet do šest dana, jer počnu da puštaju sok i gube čvrstinu. Najbolje rješenje ako ti ostane viška: rasprostri zrna na tacnu, zamrzni ih, pa presspi u kesu. Tako se ne slijepe i vadiš koliko ti treba.

Čime zamijeniti nar

Ako recept traži zrna nara radi svježine i hrskavog zalogaja, najbliže su mu kiselkaste bobice. Brusnice daju sličnu kiselinu i crvenu boju, ribizle također, a u salati posluže i komadići kiselije jabuke ili sjeckani grožđani bobici. Za boju i ukras dobre su i suve brusnice, mada su slađe i mekše. Kad ti treba narov sirup, onaj gusti i taman, a nemaš ga, pomiješaj malo balzamiko sirćeta sa kašikom meda ili šećera i ukuhaj dok se ne zgusne. Nije isto, ali daje sličnu slatko kiselu dubinu u marinadi ili prelivu. Za sok od nara u koktelima posluži sok od višnje ili brusnice, opet uz svijest da je okus blaži i manje trpak.

Zdravstvene koristi

Nar se vjekovima drži glasa zdrave namirnice, i nešto u tome ima. Bogat je antioksidansima, naročito jedinjenjima koja se zovu punikalagini i koja daju onu trpku notu. Sadrži dosta vitamina C, vitamina K i kalija, a u zrnima je i vlakana, pošto se jede i sjemenka unutar svakog zrna. Sok od nara se često spominje u istraživanjima o krvnom pritisku i zdravlju srca, mada vrijedi reći da je sok i dalje koncentrisan šećer, pa umjerenost ima smisla. Vlakna iz cijelih zrna pomažu probavi i daju osjećaj sitosti. Neću tvrditi da nar liječi bilo šta, jer to nije istina i ne bi bilo pošteno. Ono što se sa sigurnošću može reći: kao dio raznovrsne ishrane, sa svojim vitaminima i antioksidansima, sasvim zaslužuje mjesto na stolu. Pogotovo zimi kad svježeg voća ima manje.

Savjeti za kupovinu

Dobar nar se prepoznaje rukom, ne okom. Uzmi ga i odmjeri: treba da bude težak za svoju veličinu, jer težina znači da je pun soka. Lagan plod je suv iznutra i razočara te. Kožica neka bude zategnuta, čvrsta i sjajna, bez mekanih ulegnuća i bez pukotina. Boja varira od svijetlo crvene do skoro smeđe bordo, i tamnija nije nužno bolja, zavisi od sorte. Plodovi koji su malo četvrtasti, kao da su se zgnječili od težine zrna, često su najsočniji, to je stari trik sa pijace. Izbjegavaj one sa plijesni oko krune ili sa mekim, smežuranim mjestima. Pokucaj po njemu, zreo nar zvuči pomalo metalno i šuplje. I ne brini ako je kožica malo ogrubjela, to ne kvari zrna unutra.

Često postavljana pitanja

Dodirnite pitanje za odgovor