Orada

Orada je vjerovatno prva riba koju vam u dalmatinskoj konobi preporuče ako kažete da ne volite jak riblji okus. I s razlogom. Meso joj je bijelo, blago slatkasto, nije masno kao skuša ni oštro kao srdela. Onaj ko prvi put proba ribu često počne baš sa oradom, jer ne plaši ni mirisom ni kostima. To je riba koja pomiruje ljude sa morem.

Na našoj obali znaju je i pod imenom komarča, a u ribarnicama je možete vidjeti i kao podlanicu, mada to ime više govori o veličini nego o vrsti. Divlja orada se lovi po cijelom Jadranu, ali ono što danas najčešće kupujemo dolazi iz uzgoja, iz kaveza nadomak obale, u Hrvatskoj, Grčkoj i Turskoj. Uzgojena je jeftinija i dostupna cijele godine, divlja je rjeđa i skuplja, i da budem iskren, razliku u okusu neće svako primijetiti. Cijena divlje zna biti i dvostruko veća, pa svako odluči za sebe.

U kuhinji je zahvalna jer ne traži mnogo. Posolite je, stavite grančicu ružmarina i krišku limuna u trbuh, i pečena na žaru ili u rerni već je gotovo jelo. Ali. Lako se i presuši ako je predugo držite na vatri, pa tu treba malo pažnje. Ova riba nagrađuje strpljenje i kažnjava nestrpljivost, što zvuči patetično, ali je tačno kad stojite nad roštiljem i gledate kako koža počinje pucati.

Kako koristiti orada

Najjednostavnije je ispeći je cijelu. Očistite je, posolite iznutra i izvana, u trbuh stavite ružmarin, češanj bijelog luka i krišku limuna, pa na žar ili u rernu na 200 stepeni dvadesetak minuta. Koža treba da bude hrskava, meso da se lako odvaja od kosti. Orada se dobro slaže sa blitvom i krompirom na lešo, to je klasična dalmatinska kombinacija koja se teško kvari. Prelijte sve sa malo dobrog maslinovog ulja i to je ručak. Filet orade možete brzo prepržiti na tavi, koža dolje, da ostane hrskava. Ako imate veću ribu, isplati se napraviti je u soli, zapečenu u debelom sloju krupne soli koja zadrži svu vlagu i meso ostane sočno. Pazite samo da je ne presušite, bijelo meso brzo postane suho i raspadne se. Sok od pola limuna na kraju popravi gotovo svaku grešku.

Nutritivne vrijednosti (na 100g)

Sezonska dostupnost

Uzgojena orada se nalazi u ribarnicama tokom cijele godine, tako da na nju možete računati i usred zime. Divlja orada ima svoju sezonu, najbolja je u kasno ljeto i jesen, otprilike od septembra do novembra, kad je nakupila masnoću i meso joj je puno. Na Jadranu se tada najviše i lovi. Ribari kažu da je orada ulovljena prije mriještenja najukusnija. Cijene divlje variraju po sezoni i dnevnom ulovu, dok uzgojena drži stabilnu cijenu cijele godine. Ako tražite najbolji odnos okusa i cijene, jesen je pravo vrijeme.

Čuvanje i skladištenje

Svježu oradu najbolje je pojesti istog dana kad je kupite. Ako mora da pričeka, držite je u najhladnijem dijelu frižidera, na nuli do dva stepena, najbolje na ledu ili u posudi na ledenim kockama, i potrošite je za jedan do dva dana. Prije čuvanja je očistite, izvadite utrobu i isperite, jer utroba najbrže kvari ribu. Možete je i zamrznuti, očišćenu i osušenu papirnatim ubrusom, u dobro zatvorenoj vrećici, i tako traje do tri mjeseca. Odmrzavajte je polako u frižideru, nikako na sobnoj temperaturi ni u toploj vodi, jer tako meso izgubi teksturu i postane vodenasto. Jednom odmrznutu ribu ne zamrzavajte ponovo.

Čime zamijeniti orada

Ako nema orade, najbliža zamjena je brancin, takozvani lubin. Vrlo sličan po teksturi i okusu, priprema se na isti način i teško ćete pogriješiti. Dobro dođu i zubatac ili kovač za pečenje u cijelom komadu. Za fileove možете uzeti oslić ili lista, mada su mekši i nježniji pa traže kraće pečenje. Ako ste daleko od mora, i pastrmka može poslužiti za pečenu ribu sa ružmarinom i limunom, okus je drugačiji ali postupak isti. Glavno pravilo, tražite bijelu ribu čvršćeg mesa koja se ne raspada na žaru.

Zdravstvene koristi

Orada je dobar izvor kvalitetnih bjelančevina, na sto grama dolazi oko dvadeset grama proteina, a pritom je nemasna i lako probavljiva. Sadrži omega 3 masne kiseline, mada manje od plave ribe poput skuše ili sardine, ali ipak vrijedne za organizam. Tu su i vitamini iz B grupe, posebno B12, te minerali kao što su fosfor, kalij i selen. Selen i jod su zanimljivi jer ih u kopnenoj hrani ima manje, a morska riba ih prirodno nosi. Zbog niskog udjela masti i kalorija često se nađe u jelovnicima ljudi koji paze na težinu, a sitost daje bez teškoće u stomaku. Kao i kod svake ribe, najviše vrijednosti zadržite ako je pripremate na žaru, u rerni ili na pari, a ne duboko prženu u mnogo ulja. Stručnjaci ionako savjetuju da se riba na stolu nađe barem dva puta sedmično.

Savjeti za kupovinu

Svježu oradu prepoznajete po oku, treba da je bistro, ispupčeno i sjajno, a ne mutno i upalo. Škrge zavirite ispod poklopca, moraju biti živo crvene, ne smeđe ni sive. Meso pritisnite prstom, ako se vrati i ne ostane udubljenje, riba je svježa. Miris treba da podsjeća na more i alge, a ne na amonijak ili nešto ustajalo. Koža neka je vlažna i sjajna, ljuske čvrsto prionule. Što se tiče veličine, za jednu osobu dovoljna je riba od tristo do četiristo grama. Pitajte prodavca odakle dolazi i je li uzgojena ili divlja, dobar ribar će vam reći. Ako kupujete smrznutu, provjerite da nema kristala leda i bijelih mrlja od smrzotine.

Često postavljana pitanja

Dodirnite pitanje za odgovor