Ribizla

Ribizla je jedno od onih voća koje pola ljudi obožava, a pola ne može da pojede svježu jer im je prekisela. I to je u redu. Crvena ribizla, ona najčešća po našim baštama, zna tako da stisne usta da napraviš grimasu. Crna je drugačija priča, jača, gotovo lijekovita mirisa, a bijela je najblaža od sve tri. Sve tri rastu na niskom grmu, u grozdićima koji izgledaju kao sitne staklene perle nanizane na končić.

Kod nas je ribizla dugo bila baštensko voće, ne nešto što kupuješ. Baka je imala dva grma uz ogradu i to je bilo dovoljno za sok preko cijele zime. Možda je i kod vas tako bilo. Grm ne traži mnogo, podnese hladnoću, rodi i kad je ljeto bilo loše, pa se zato i zadržao po dvorištima od Bosne do Slavonije.

U kuhinji je svestrana više nego što ljudi misle. Da, sok i džem su klasika. Ali crna ribizla ide odlično uz divljač i pečenu patku, a crvena daje kiselinu kolačima kojima nedostaje života. Pektin u njoj je visok, pa se džem stegne sam, bez dodataka. Ako nikad niste probali tortu sa svježom crvenom ribizlom po vrhu, propuštate nešto. Te bobice puknu pod zubom i daju kontrast slatkom biskvitu koji nijedna druga voćka ne daje baš tako.

Kako koristiti ribizla

Crvenu i bijelu ribizlu najlakše je skinuti sa grozdića tako da povučete viljuškom niz peteljku, bobice padnu same. Svježu je stavljate na torte, u jogurt, u zobene pahuljice ujutro. Za sok je prokuhate sa vodom i šećerom pa procijedite kroz gazu, dobijete bistar rubin crveni sirup. Za džem ne treba pektin jer ga ribizla ima dovoljno, samo šećer i malo kuhanja. Crna ribizla je jača, pa nju koristite umjereno: nekoliko bobica u umaku za meso, u liker, ili pomiješanu sa slabijim voćem da podigne okus. Dobro se slaže sa malinom i ribizlom u mješanim džemovima. Možete je i zamrznuti pa kroz zimu ubacivati u pite i muffine direktno iz zamrzivača, ne treba odmrzavati.

Nutritivne vrijednosti (na 100g)

Sezonska dostupnost

Ribizla je pravo ljetno voće. Na Balkanu sazrijeva od sredine juna do kraja jula, ovisno o sorti i koliko je toplo bilo to ljeto. Crvena obično prva, pa za njom crna i bijela. Sezona je kratka, svega nekoliko sedmica, i ako ne ubereš na vrijeme bobice se osuše na grmu ili ih pokupe ptice. Na pijacama u Sarajevu, Banjaluci i Zagrebu pojavi se u tim ljetnim mjesecima i brzo nestane. Zbog te kratke sezone ljudi je masovno prerađuju čim dođe: kuhaju sok, prave džem, zamrzavaju. Van sezone svježu skoro nećete naći, osim eventualno uvozne po većim marketima, a ni ona nije ono pravo.

Čuvanje i skladištenje

Svježa ribizla je osjetljiva i ne traje dugo. U frižideru, u plitkoj posudi da se bobice ne gnječe jedna o drugu, izdrži tri do pet dana. Nemojte je prati dok je ne budete koristili jer vlaga ubrzava kvarenje. Ako vidite zgnječene ili pljesnive bobice, izvadite ih odmah da ne pokvare ostale. Za duže čuvanje zamrzavanje je najbolje rješenje. Operite, dobro osušite na kuhinjskoj krpi, pa rasporedite bobice u jednom sloju na pleh i stavite u zamrzivač. Kad se smrznu, presipajte u kesice. Tako se ne slijepe u grudvu i možete vaditi koliko vam treba. Zamrznuta drži kvalitet i do godinu dana. Sok i džem, naravno, traju mjesecima u ostavi ako su dobro zatvoreni i sterilisani.

Čime zamijeniti ribizla

Ako vam treba ribizla, a nemate je, sve ovisi za šta. Za kiselost u kolačima i umacima dobro posluži brusnica, ima sličnu oštrinu. Crvena ogrozd je takođe blizak rod i daje sličnu kiselinu, mada krupniji. Za sokove i džemove može vam poslužiti mješavina maline i malo limunovog soka, jer maline same nisu dovoljno kisele. Crnu ribizlu, koja ima onaj specifičan jak miris, teško je zamijeniti, ali borovnica sa malo limuna ide u tom pravcu kad je u pitanju boja i tamni okus. Ako pravite pite, suho grožđe natopljeno limunovim sokom dat će sličnu kiselo slatku notu, mada bez one svježine. Nijedna zamjena nije ista, ali za većinu recepata se snađete.

Zdravstvene koristi

Ribizla je sitna, ali nutritivno bogata. Posebno crna ribizla, koja u sebi ima izuzetno mnogo vitamina C, više nego limun ili naranča po istoj težini. Crvena i bijela imaju ga manje, ali i dalje pristojno. Tamna boja crne ribizle dolazi od antocijanina, biljnih pigmenata koji djeluju kao antioksidansi. Ima i dosta vlakana, što je dobro za probavu, a kako je niskokalorična uklapa se u skoro svaku ishranu. Sadrži i kalijum, željezo i nešto vitamina K. Ljudi tradicionalno piju čaj od lista crne ribizle, a sok od svježe bobice se kod nas oduvijek davao kad neko prehladi grlo, vjerovatno baš zbog vitamina C. Vrijedi reći da je dosta tih vrijednih sastojaka osjetljivo na visoku temperaturu, pa svježa ili smrznuta ribizla zadrži više nego dugo kuhani sok ili džem sa puno šećera.

Savjeti za kupovinu

Kad kupujete ribizlu, gledajte grozdiće, ne pojedinačne bobice. Dobar grozd ima čvrste, sjajne bobice koje su sve još na peteljci, ravnomjerno obojene. Crvena treba biti jasno crvena, ne narandžasta ni bljedunjava, jer to znači da je brana prerano. Izbjegavajte gomile gdje vidite zgnječene, naborane ili pljesnive bobice, kvar se brzo širi. Ako kupujete na pijaci, pitajte prodavača kad je brana, najbolja je ona od jutros. Lagano protresite kutiju: ako se mnogo bobica osipa sa peteljki, voće je prezrelo ili stoji predugo. Mirišite crnu ribizlu, treba imati onaj prepoznatljiv jak miris. Kupujte je u sezoni, od juna do jula, tada je najjeftinija i najukusnija, a van toga rijetko vrijedi novca.

Često postavljana pitanja

Dodirnite pitanje za odgovor