Sardina

Sardina je ona riba koju svako sa obale pamti po mirisu. Pečena na roštilju, dok masnoća kaplje na žar i diže se onaj gusti dim, ona zamiriše na cijelu ulicu. Sitna je, srebrnasta, rijetko duža od dvadesetak centimetara. I jeftina. To je možda i najljepša stvar kod nje, jer dok losos i orada idu na cijene koje peku, sardina ostaje riba običnog čovjeka.

U našim krajevima poznata je i pod imenom srdela, pogotovo na hrvatskoj obali. Ime se mijenja od mjesta do mjesta, ali riba je ista. Pripada porodici plave ribe, što znači da je masna, a ta mast je ono što je čini i ukusnom i zdravom. Ne treba je puno dotjerivati. Malo soli, malo ulja, žar, i to je to. Ko pretjera sa začinima, samo pokvari ono što sardina već ima.

Nije ovo riba za svaki dan u kontinentalnom dijelu, jer se svježa teško nabavlja daleko od mora. Ali u konzervi je dostupna svuda, i ta konzervirana sardina drži vlastite snage već generacijama. Ribari je love noću, na svjetlo, jer plava riba ide ka svjetlu. Sezona je ljeto i rana jesen, kad je najmasnija i najslađa. Tada je i najjeftinija, jer je ima previše. Ako vam neko kaže da je sardina dosadna riba, vjerovatno je nikad nije jeo svježu, tek izvađenu, ispečenu istog dana.

Kako koristiti sardina

Najjednostavnije i najbolje: na žaru. Sardine se ne čiste obavezno, mnogi ih peku cijele, samo posole krupnom soli i bace na vruću rešetku. Peku se brzo, dvije do tri minute sa svake strane, dok koža ne porumeni. Meso se onda lako odvaja od kosti. Možeš ih i pržiti, uvaljane u brašno, pa u vrelo ulje, tako da budu hrskave. Marinirane u sirćetu, ulju i bijelom luku stoje danima u frižideru i odlične su kao predjelo. Filete sardine možeš dodati u tjesteninu sa malo kapara, peršuna i mrvica kruha. Konzervirana sardina ide na kruh, u salatu, ili samo iz limenke sa kapljicom limuna. Ne kuhaj je dugo. Plava riba se brzo raskuha i izgubi ukus.

Nutritivne vrijednosti (na 100g)

Sezonska dostupnost

Glavna sezona sardine na Jadranu je od kasnog proljeća do jeseni, otprilike od maja do oktobra. Najmasnija i najukusnija je u punom ljetu, kad se nahranila planktonom i kad joj je meso najslađe. Tada je ima na svakoj ribarnici od Pule do Dubrovnika, i tada je najjeftinija. Stari ribari kažu da je najbolja kad nema slova R u imenu mjeseca, znači maj, juni, juli, august. Zimi je manje love i kvalitet pada, riba je mršavija. U kontinentalnom dijelu Bosne svježu ćeš naći teže i skuplje, pa se tu najviše oslanja na konzerviranu, koja je dostupna cijele godine bez obzira na sezonu.

Čuvanje i skladištenje

Svježa sardina je osjetljiva i kvari se brzo, brže od bijele ribe. Najbolje je spremiti je isti dan kad si je kupio. Ako ne možeš odmah, drži je u frižideru na najhladnijem mjestu, pokrivenu ledom ako imaš, i potroši u roku od jednog dana. Nikad je ne ostavljaj na sobnoj temperaturi duže od pola sata. Za duže čuvanje, očisti je, izvadi utrobu, operi i zamrzni. U zamrzivaču drži do dva mjeseca, ne duže, jer masnoća vremenom užegne i dobije neugodan okus. Konzervirana sardina je druga priča, ona stoji godinama u ostavi. Kad otvoriš limenku, prebaci ostatak u staklenu posudu, prelij uljem iz konzerve i drži u frižideru najviše dva do tri dana.

Čime zamijeniti sardina

Ako nema sardine, najbliža zamjena je papalina, sitna je i masna na sličan način, samo manja. Skuša radi posao kad ti treba masna plava riba za roštilj, ima jači okus ali isti karakter. Inćun, odnosno brgljun, dobra je zamjena u marinadama i kao slani dodatak jelima, mada je puno slaniji. Za tjesteninu i salate, konzervirana tuna može uskočiti, ali nije ista stvar, mršavija je i blažeg okusa. Haringa je opcija u sjevernijim krajevima, slična po masnoći. Ono što sardinu ne može stvarno zamijeniti je ta kombinacija jeftinoće, masnoće i okusa žara. Bijela riba poput oslića tu jednostavno ne ide, presuha je i prazna za ono što sardina daje.

Zdravstvene koristi

Sardina je jedna od najhranjivijih riba za novac koji daš. Bogata je omega-3 masnim kiselinama, onim istim koje se vežu uz zdravlje srca i krvnih sudova. Ima dosta kvalitetnih proteina, oko 25 grama na sto grama, što je više nego u mnogim komadima mesa. Posebno je zanimljiva po tome što se često jede sa kostima, pogotovo iz konzerve, a te sitne meke kosti su pun izvor kalcija. Tu je i vitamin D, koga inače teško unosimo hranom, te vitamin B12 i selen. Sardina je niska na ljestvici žive, za razliku od velikih riba poput tune ili sabljarke, jer je sitna i kratko živi, pa ne stigne nakupiti teške metale. To je čini sigurnom za redovno jelo, čak i češće od krupnije ribe. Informativno rečeno, ribu poput sardine nutricionisti često spominju kao dobar redovan dio uravnotežene prehrane.

Savjeti za kupovinu

Svježu sardinu prepoznaš po očima. Trebaju biti bistre i ispupčene, ne mutne i upale. Koža mora biti sjajna, srebrnasta, čvrsta na dodir, a krljušt da se drži. Škrge crvene ili ružičaste, nikad smeđe ili sive. I miris, to je presudno, svježa sardina miriše na more i sol, ne na ribu u lošem smislu. Ako te udari oštar, amonijačni miris, ostavi je. Manje sardine su često slađe i finije od velikih. Kupuj je kad je sezona, ljeti, jer je tad najmasnija i najjeftinija. Za konzerviranu gledaj sastav, najbolje su one u maslinovom ulju, bez gomile dodataka. Limenka ne smije biti naduvena ni udubljena, to je znak da nešto nije u redu sa sadržajem unutra.

Često postavljana pitanja

Dodirnite pitanje za odgovor