Tikvica

Ako ste ikada u julu imali baštu, znate kako to ide. Posadite dvije-tri sadnice tikvice i odjednom ih imate na pretek. Beru se gotovo svaki dan, i to mlade, dok su još tanke i nježne. Stara narodna šala kaže da komšije počnu zaključavati vrata kad vide da neko nosi kesu tikvica. Ima istine u tome.

Tikvica je u stvari nezrela bundeva. Beremo je dok je sitna jer tada nema onih tvrdih sjemenki i kožica joj je mekana, može se jesti cijela. Ako je pustite da raste, postaje ogromna, drvenasta i bljutava, i tada više ne vrijedi mnogo. Zato se onaj klasičan savjet, beri rano i često, zaista isplati.

Okus joj je blag, skoro neutralan. I to je možda njena najveća prednost. Sama po sebi ne govori puno, ali pokupi sve oko sebe: bijeli luk, maslinovo ulje, sir, peršun. Zato je kuhari vole. Ubaci se u musaku, u rižoto, narenda u palačinke ili kolač i niko ne primijeti da je tu, a jelo postane sočnije. Kod nas je najpoznatija punjena tikvica i ona pohovana, na kolutiće, uvaljana u brašno i jaje.

Još jedna stvar koju ljudi često zaborave: tikvica je skoro sama voda. Oko 95 posto. To znači malo kalorija, ali i to da pušta tečnost kad se peče, pa je ponekad treba prvo posoliti i ocijediti. Sitnica koja zna spasiti jelo da ne ispliva.

Kako koristiti tikvica

Najlakše je narezati je na kolutove ili štapiće i ispeći na tavi sa malo ulja i bijelog luka. Gotovo za pet minuta. Mlade tikvice ne treba guliti, kožica je tanka i lijepo se jede. Ako želite punjenu, prepolovite je po dužini, izvadite sredinu kašikom i napunite mješavinom mljevenog mesa i riže, pa u rernu. Naribana sirova ide u palačinke, fritule ili u onaj poznati slani kolač sa jajima i sirom. Za rižoto je izrežite na sitne kockice i dodajte pred kraj da se ne raskuha. Ako je pržite, prvo je posolite i ostavite desetak minuta, pa ocijedite vodu, inače će se kuhati umjesto da porumeni. Slaže se sa paradajzom, paprikom, fetom i svježim začinima poput nane ili kopra.

Nutritivne vrijednosti (na 100g)

Sezonska dostupnost

Tikvica je ljetno povrće. Na Balkanu je sezona od kraja maja pa sve do septembra, a vrhunac je u julu i augustu kada je na pijacama ima u izobilju i košta sitne pare. Tada je najjeftinija i najbolja, ubrana zrela na suncu, a ne dotjerana u plasteniku. Zimi se može naći iz uvoza ili iz grijanih plastenika, ali takva je obično skuplja, vodenastija i nema baš isti okus. Mnogi je zato ljeti narendaju i zamrznu za kasnije, za zimske palačinke i juhe. Ako kupujete na pijaci, najbolji period je sredina ljeta.

Čuvanje i skladištenje

Tikvicu čuvajte u frižideru, u donjoj fioci za povrće. Tu izdrži otprilike pet do sedam dana, ponekad i nešto duže ako je svježa i čvrsta. Nemojte je prati prije nego što je spremite, vlaga ubrzava kvarenje, operite je tek kad je krenete koristiti. Najbolje je da je držite u perforiranoj vrećici ili papirnoj kesi da može disati. Znak da je krenula nizbrdo je mekana, naborana kožica i mlohav vrh. Za duže čuvanje narendajte je, malo posolite, ocijedite višak vode rukama i zamrznite u porcijama. Tako pripremljena traje mjesecima i savršena je za palačinke, kolače i juhe. Cijela tikvica se ne smrzava dobro jer se nakon odmrzavanja raspadne u kašu.

Čime zamijeniti tikvica

Ako nemate tikvicu, najbliža zamjena je patlidžan, pogotovo u musaki ili pečenim jelima, mada je on gorči pa ga treba posoliti i ocijediti. Za rižoto ili variva poslužiće i tikva ili krastavac kuhan kratko. U slanim kolačima i palačinkama gdje se tikvica narenda možete je zamijeniti narendanim krompirom ili šargarepom, samo računajte da će okus biti drugačiji i slađi. Patison, onaj okrugli rođak tikvice, ide gotovo jedan na jedan. Za punjenje umjesto tikvice odlično dođe paprika ili polovljen krompir. Nijedna zamjena nije ista, tikvica je posebna po tome koliko je blaga i koliko vode pušta, ali za većinu jela ćete se snaći.

Zdravstvene koristi

Tikvica je laka za stomak i prija kad ne želite nešto teško. Pošto je skoro sva voda, ima jako malo kalorija, pa je vole oni koji paze na liniju. U njoj ima nešto vlakana koja pomažu probavi, te kalija koji je dobar za rad srca i mišića. Sadrži i vitamin C i nešto vitamina B grupe, mada se dio toga gubi kuhanjem. U kožici ima antioksidansa, zato je vrijedi jesti neoguljenu kad je mlada. Lako se vari i nježna je prema crijevima, pa se često daje djeci i starijim osobama, kao i ljudima koji se oporavljaju i trebaju blagu hranu. Nije čudo da je među prvim povrćem koje se uvodi bebama u obliku kašice. Nije neki nutritivni rekorder, da budem iskren, ali je sigurna, blaga i lako uklopiva u svaki dan.

Savjeti za kupovinu

Tražite male do srednje tikvice, dužine kao šaka ili nešto veće. Manje su nježnije, slađe i nemaju tvrde sjemenke. Velike, naduvane tikvice ostavite, one su obično vodenaste, sa sjemenkama i bljutave. Kožica treba biti glatka, sjajna i zategnuta, bez mrlja, posjekotina i mekih mjesta. Uzmite je u ruku, treba biti čvrsta i teža nego što izgleda. Ako je laka i savitljiva, stara je i počela je gubiti vodu. Peteljka neka je još zelena i svježa, to je dobar znak da je skoro ubrana. Na pijaci ljeti birajte od lokalnih prodavača, te su gotovo uvijek bolje od onih u marketu van sezone. Boja može varirati od svijetlo do tamno zelene, čak i žuta, to ne mijenja kvalitet.

Često postavljana pitanja

Dodirnite pitanje za odgovor