Skoro svaka kuća na Balkanu ima neku priču o zelenoj salati. Bake su je sijale uz ogradu, između rajčice i luka, i brale je kad zatreba, list po list. Ona meka, glavičasta vrsta koja se topi u ustima i jedva izdrži dan u hladnjaku. To je salata kakvu većina nas pamti iz djetinjstva.
Danas pod "zelenom salatom" mislimo na cijelu porodicu. Tu je maslarka, ona najmekša. Pa kristalka ili ledena salata, hrskava i čvrsta, koja drži formu i kad je preliješ. Tu su i rikola, matovilac, razne vrste koje se beru list po list i ponovno rastu. Sve to ide pod istu policu u trgovini, mada se ponaša prilično različito u tanjuru.
Najljepše kod zelene salate je što gotovo ništa ne traži. Opereš je, otkineš, baciš malo soli, ulja i octa i to je to. Bez kuhanja, bez recepta, bez čekanja. I baš zato je ljudi često potcjenjuju, kao da je samo nešto što stoji pored glavnog jela. A zna biti zvijezda tanjura ako joj se da malo pažnje.
Nije ona savršena namirnica. Brzo svene, ne voli da stoji, a u siječnju je skupa i blijeda. Ali kad je sezona i kad je svježa, malo je toga toliko jednostavno i toliko dobro u isto vrijeme.
01
Kako koristiti zelena salata
Zelena salata se gotovo uvijek jede sirova. Operi listove pod hladnom vodom, dobro ih osuši (mokra salata ne prima preljev kako treba) i pocijepaj rukom umjesto da ih siječeš nožem, jer se na rezu brže smeđe. Najjednostavnije ide sol, malo ulja i ocat ili limun, dodaš tek pred služenje da ne svene. Maslarka je odlična za nježne salate i sendviče. Kristalku, koja je hrskava, slobodno koristi za zdjele s piletinom, jajima ili tjesteninom jer drži teksturu. List ledene salate može i u burger ili tortilju umjesto kruha. Rikola i matovilac idu uz pršut, kruške, orahe i parmezan. Ako baš želiš, vanjske čvršće listove možeš nakratko prodinstati na malo ulja, ali iskreno, salata najviše voli da ostane sirova i jednostavna.
02
Nutritivne vrijednosti
Prosječne vrijednosti na 100 g namirnice.
- Kalorije
- 15 kcal
- Proteini
- 1.4 g
- Ugljikohidrati
- 2.9 g
- Masti
- 0.2 g
- Vlakna
- 1.3 g
03
Sezonska dostupnost
Na Balkanu zelena salata najbolje uspijeva u proljeće i ranu jesen, kad nije ni prevruće ni prehladno. Domaća maslarka iz vrta stiže već u travnju i svibnju, a ta prva proljetna salata ima okus kakav uvozna roba nikad nema. Tijekom ljetnih vrućina salata brzo procvjeta i postane gorka, pa je dobri proizvođači uzgajaju u hladovini ili plasteniku. U jesen dolazi drugi val, rujan i listopad znaju dati izvrsne glavice. Zimi se uglavnom oslanjamo na uvoz i plasteničku proizvodnju, što se vidi i na cijeni i na okusu. Matovilac je izuzetak, on voli hladno i najbolji je baš kasno u jesen i preko zime.
04
Čuvanje i skladištenje
Zelena salata je osjetljiva i ne voli čekati. Čuvajte je u hladnjaku, u ladici za povrće, gdje je nešto vlažnije i hladnije. Najbolje je ne prati je dok vam ne zatreba, jer višak vode ubrzava truljenje. Glavičastu salatu možete umotati u suhu papirnatu krpu i staviti u plastičnu vrećicu ili posudu; krpa upija vlagu i listovi duže ostanu svježi. Ovako izdrži otprilike pet do sedam dana, iako maslarka popušta brže, već za dva, tri dana zna omekšati. Ako listovi malo klonu, potopite ih na pola sata u hladnu vodu s par kockica leda i često se povrate. Salatu ne zamrzavajte, otapanjem postane kašasta i nema je smisla čuvati za kasnije.
Čime zamijeniti zelena salata
Ako nemate baš zelenu salatu, ima dosta zamjena, samo treba znati što tražite. Za onu mekoću maslarke dobro dođe matovilac ili mladi špinat, oba su nježna i blaga. Ako vam treba hrskavost kristalke, recimo za sendvič ili burger, zamijenite je listom kupusa ili kineskog kupusa, slično drže teksturu. Rikolu, kad želite nešto ljuto i nakiselo, možete nadomjestiti potočarkom ili mladim listovima rotkvice. Za velike miješane salate slobodno ubacite radič ili endiviju, samo znajte da nose blagu gorčinu pa ide manje. U toplim jelima zelena salata se rijetko zamjenjuje, jer se ona ionako jede sirova, ali blitva ili špinat preuzet će ulogu ako vam treba zelenilo u tanjuru.
Zdravstvene koristi
Zelena salata je hrana s kojom je teško pretjerati. Ima jako malo kalorija, oko petnaest na sto grama, a uglavnom je voda, pa lijepo puni želudac bez većeg tereta. Tamniji, zeleniji listovi nose više hranjivih tvari od onih blijedih iz sredine glavice. U njoj ima vitamina K, koji se povezuje sa zdravljem kostiju, te folne kiseline, što je posebno korisno trudnicama. Daje i nešto vitamina A i C, plus malo vlakana koja pomažu probavi. Vanjski, tamniji listovi maslarke ili rimske salate obično su najbogatiji, pa ih nemojte olako bacati. Ono što vrijedi zapamtiti: salata pojedena uz malo maslinovog ulja bolje predaje vitamine topive u mastima nego kad se jede sasvim suha. Nije čudo, masnoća tu zaista pomaže. Naravno, salata je dodatak zdravoj prehrani, a ne lijek, i najviše koristi kad je dio raznovrsnog tanjura.
05
Savjeti za kupovinu
Kad kupuješ zelenu salatu, prvo gledaj listove. Trebaju biti čvrsti, svježi i bez smeđih ili sluzavih rubova. Glavica neka bude teška za svoju veličinu, to znači da je dobro zbijena i sočna. Izbjegavaj salatu kojoj su rubovi listova požutjeli ili koja je počela venuti, takva neće dugo izdržati ni kod kuće. Donji rez, tamo gdje je odsječena od korijena, neka je svijetao, ne taman i osušen. Ako kupuješ na tržnici, pitaj je li domaća i kad je ubrana, prava proljetna salata često se prepozna i po malo zemlje na korijenu. Salata iz vrećice je praktična, ali pažljivo pogledaj ima li unutra kondenzacije i sluzi, jer se ona brže kvari. I jednostavno pravilo: kupuj koliko ćeš pojesti za par dana, salata ne voli zalihe.
06