Zelena salata

Skoro svaka kuća na Balkanu ima neku priču o zelenoj salati. Bake su je sijale uz ogradu, između paradajza i luka, i brale je kad zatreba, list po list. Ona meka, glavičasta vrsta koja se topi u ustima i jedva izdrži dan u frižideru. To je salata kakvu većina nas pamti iz djetinjstva.

Danas pod "zelenom salatom" mislimo na cijelu porodicu. Tu je puterica, ona najmekša. Pa kristalka ili ledena salata, hrskava i čvrsta, koja drži formu i kad je preliješ. Tu su i rikola, matovilac, razne vrste koje se beru list po list i ponovo rastu. Sve to ide pod istu policu u prodavnici, mada se ponaša prilično različito u tanjiru.

Najljepše kod zelene salate je što gotovo ništa ne traži. Opereš je, otkineš, baciš malo soli, ulja i sirćeta i to je to. Bez kuhanja, bez recepta, bez čekanja. I baš zato je ljudi često potcjenjuju, kao da je samo nešto što stoji pored glavnog jela. A zna biti zvijezda tanjira ako joj se da malo pažnje.

Nije ona savršena namirnica. Brzo svene, ne voli da stoji, a u januaru je skupa i blijeda. Ali kad je sezona i kad je svježa, malo šta je toliko jednostavno i toliko dobro u isto vrijeme.

Kako koristiti zelena salata

Zelena salata se gotovo uvijek jede sirova. Operi listove pod hladnom vodom, dobro ih osuši (mokra salata ne prima preliv kako treba) i pocijepaj rukom umjesto da ih sječeš nožem, jer se na rezu brže smeđi. Najjednostavnije ide so, malo ulja i sirće ili limun, dodaš tek pred služenje da ne svene. Puterica je odlična za nježne salate i sendviče. Kristalku, koja je hrskava, slobodno koristi za zdjele s piletinom, jajima ili tjesteninom jer drži teksturu. List ledene salate može i u burger ili tortilju umjesto kruha. Rikola i matovilac idu uz pršut, kruške, orahe i parmezan. Ako baš želiš, vanjske čvršće listove možeš nakratko prodinstati na malo ulja, ali iskreno, salata najviše voli da ostane sirova i jednostavna.

Nutritivne vrijednosti (na 100g)

Sezonska dostupnost

Na Balkanu zelena salata najbolje uspijeva u proljeće i ranu jesen, kad nije ni prevruće ni prehladno. Domaća puterica iz bašte stiže već u aprilu i maju, a ta prva proljetna salata ima okus kakav uvozna roba nikad nema. Tokom ljetnih vrućina salata brzo procvjeta i postane gorka, pa je dobri proizvođači uzgajaju u hladovini ili plasteniku. U jesen dolazi drugi val, septembar i oktobar znaju dati izvrsne glavice. Zimi se uglavnom oslanjamo na uvoz i plasteničku proizvodnju, što se vidi i na cijeni i na okusu. Matovilac je izuzetak, on voli hladno i najbolji je baš kasno u jesen i preko zime.

Čuvanje i skladištenje

Zelena salata je osjetljiva i ne voli da čeka. Čuvaj je u frižideru, u ladici za povrće, gdje je nešto vlažnije i hladnije. Najbolje je ne prati je dok ti ne zatreba, jer višak vode ubrzava truljenje. Glavičastu salatu možeš umotati u suhu papirnatu krpu i staviti u plastičnu vrećicu ili posudu, krpa upija vlagu i listovi duže ostanu svježi. Ovako izdrži otprilike pet do sedam dana, mada puterica popušta brže, već za dva, tri dana zna omekšati. Ako ti listovi malo klonu, potopi ih na pola sata u hladnu vodu s par kockica leda i često se povrate. Salatu ne zamrzavaj, otapanjem postane kašasta i nema je smisla čuvati za kasnije.

Čime zamijeniti zelena salata

Ako nemaš baš zelenu salatu, ima dosta zamjena, samo treba znati šta tražiš. Za onu mekoću puterice dobro dođe matovilac ili mladi špinat, oba su nježna i blaga. Ako ti treba hrskavost kristalke, recimo za sendvič ili burger, zamijeni je listom kupusa ili kineskog kupusa, drže teksturu slično. Rikolu, kad hoćeš nešto ljuto i nakiselo, možeš nadomjestiti potočarkom ili mladim listovima rotkvice. Za velike miješane salate slobodno ubaci radič ili endiviju, samo znaj da nose blagu gorčinu pa ide manje. U toplim jelima zelena salata se rijetko zamjenjuje, jer se ona ionako jede sirova, ali blitva ili špinat preuzmu ulogu ako ti treba zelenilo u tanjiru.

Zdravstvene koristi

Zelena salata je hrana s kojom je teško pretjerati. Ima jako malo kalorija, oko petnaest na sto grama, a uglavnom je voda, pa lijepo puni želudac bez većeg tereta. Tamniji, zeleniji listovi nose više hranjivih tvari od onih blijedih iz sredine glavice. U njoj ima vitamina K, koji se povezuje sa zdravljem kostiju, te folne kiseline, što je posebno korisno trudnicama. Daje i nešto vitamina A i C, plus malo vlakana koja pomažu probavi. Vanjski, tamniji listovi puterice ili rimske salate obično su najbogatiji, pa ih nemoj olako bacati. Ono što vrijedi zapamtiti: salata pojedena uz malo maslinovog ulja bolje predaje vitamine topive u mastima nego kad se jede sasvim suha. Nije čudo, masnoća tu zaista pomaže. Naravno, salata je dodatak zdravoj prehrani, a ne lijek, i najviše koristi kad je dio raznovrsnog tanjira.

Savjeti za kupovinu

Kad kupuješ zelenu salatu, prvo gledaj listove. Treba da budu čvrsti, svježi i bez smeđih ili sluzavih rubova. Glavica neka bude teška za svoju veličinu, to znači da je dobro zbijena i sočna. Izbjegavaj salatu kojoj su rubovi listova požutjeli ili koja je počela venuti, takva neće dugo izdržati ni kod kuće. Donji rez, tamo gdje je odsječena od korijena, neka je svjetao, ne taman i osušen. Ako kupuješ na pijaci, pitaj je li domaća i kad je brana, prava proljetna salata često se prepozna i po malo zemlje na korijenu. Salata iz vrećice je praktična, ali pažljivo pogledaj ima li unutra kondenzacije i sluzi, jer ona se brže kvari. I jednostavno pravilo: kupuj koliko ćeš pojesti za par dana, salata ne voli zalihe.

Često postavljana pitanja

Dodirnite pitanje za odgovor