Žuta leća

Žutu leću ćete u našim trgovinama najčešće naći pod nazivom koji je zapravo pomalo varljiv. To nije posebna sorta. To je obična leća kojoj su skinuli vanjsku ljusku i prepolovili je, pa zrno izgubi onu tamnu boju i ostane žućkasto, ponekad gotovo narandžasto. Ako ste ikad pravili indijski dal, vjerovatno ste je već koristili, a da niste ni razmišljali odakle dolazi.

Glavna razlika u odnosu na smeđu ili zelenu leću je u tome što se žuta raspada. I to brzo. Smeđa leća drži formu, ostane cjelovita i lijepo izgleda u salati. Žuta neće. Ona se za dvadesetak minuta pretvori u glatku, gustu masu, i upravo zato je tako dobra za supe i variva gdje želite kremastu teksturu bez blendanja. Nekome to smeta, nekome je to cijela poenta.

Kod nas se tradicionalno više jela smeđa leća, ona iz bakine ostavske, ali žuta je posljednjih godina ušla na velika vrata. Dijelom zbog interesa za indijsku kuhinju, dijelom jer se kuha bez namakanja i jer je gotova prije nego što skuhate rižu uz nju. Za nekoga ko prvi put kuha mahunarke, to je gotovo idealan ulaz. Teško je zabrljati.

Košta malo, hrani puno, i stoji u špajzu mjesecima. Ima tu logike zašto je toliko ljudi ponovo otkriva.

Kako koristiti žuta leća

Žutu leću ne treba namakati. To je njena najveća prednost u svakodnevnoj kuhinji. Isperite je u cjedilu dok voda ne postane bistra, jer zna biti prašnjava, pa je bacite u lonac s otprilike tri dijela vode ili temeljca na jedan dio leće. Kuha se petnaest do dvadeset minuta. Pjenu koja se digne na početku pokupite kašikom.

Najbolje radi u dal jelima: prepržite luk, češnjak, đumbir i kurkumu na ulju, pa dodajte leću i tekućinu. Soli tek pred kraj, jer ako posolite na početku, zrno teže omekša. Za gustu indijsku verziju kuhajte duže dok se sve ne sjedini. Sjajna je i kao baza za krem supu od mrkve ili bundeve, gdje zgusne juhu bez pavlake. Kim, kumin i limun joj sjajno pristaju.

Nutritivne vrijednosti (na 100g)

Sezonska dostupnost

Leća je suha mahunarka, pa nema klasičnu sezonu kao paradajz ili jagode. Dostupna je cijele godine, jednako u januaru kao u julu, i to po gotovo istoj cijeni. Ono što se mijenja jeste potražnja. Kod nas se najviše kuha zimi, kad se traže topla, zasitna jela, pa je tada i naći u svakoj trgovini, od velikih lanaca do male prodavnice na ćošku. Berba leće u proizvodnim zemljama, poput Turske, Kanade i Indije, pada u kasno ljeto, pa je roba koja stigne u jesen obično najsvježija. Ali iskreno, razlika u kvaliteti između proljetne i jesenske kupovine je za većinu ljudi zanemariva.

Čuvanje i skladištenje

Žutu leću čuvajte na suhom, tamnom mjestu, dalje od štednjaka i sudopera gdje ima vlage i topline. Najbolje je presuti je iz originalne vrećice u staklenu teglu ili dobro zatvorenu plastičnu posudu, jer tako ne hvata vlagu i ne dolaze joj žišci. U zatvorenoj posudi lako izdrži godinu dana, a često i duže, samo joj se vremenom malo produži vrijeme kuhanja jer se isuši. Ako primijetite sitne bubice ili neugodan, ustajao miris, bacite je bez razmišljanja. Kuhanu leću držite u frižideru u zatvorenoj posudi do tri, najviše četiri dana. Može se i zamrznuti, pa je praktično skuhati veću količinu odjednom i podijeliti u porcije za kasnije. Odmrznuta malo izgubi na teksturi, ali za supu je to potpuno svejedno.

Čime zamijeniti žuta leća

Ako vam ponestane žute leće, najbliža zamjena je crvena leća. Ona se ponaša gotovo identično, raspada se isto tako i kuha jednako brzo, samo je boja malo jača. Za dal i krem supe radi savršeno. Možete uzeti i žuti grašak na pola (split peas), ali on traži duže kuhanje i ostane malo zrnatiji. Smeđa ili zelena leća će također obaviti posao u variву, ali znajte da se neće raspasti, pa ćete dobiti drugačiju, čvršću teksturu. Ako ciljate na potpuno glatku supu, slomljeni slanutak ili čak crveni grah u nuždi mogu uskočiti, mada mijenjaju okus. Za gustoću juhe bez mahunarki, žlica griza ili malo blendanog krompira odradi sličan posao.

Zdravstvene koristi

Žuta leća je prije svega odličan izvor biljnih proteina, oko devet grama na sto grama kuhane, što je čini dragocjenom u jelovniku ljudi koji jedu manje mesa. Uz to dolazi i lijepa količina vlakana koja pomažu probavi i daju dugotrajan osjećaj sitosti, pa nakon tanjira dala ne ogladnite za sat vremena. Bogata je željezom i folatima, mineralima koji su važni za stvaranje crvenih krvnih zrnaca, a sadrži i kalij te magnezij. Pošto je oguljena, malo joj je manje vlakana nego smeđoj leći, ali zato je lakša za probavu i rjeđe nadima. Ugljikohidrati u njoj otpuštaju se sporo, pa ne izazivaju nagli skok šećera kao bijeli hljeb. Ima vrlo malo masti i nimalo holesterola. Kao i sve mahunarke, najbolje djeluje kad je dio raznolike prehrane, uz povrće i cjelovite žitarice.

Savjeti za kupovinu

Kod kupovine prvo pogledajte izgledaju li zrna ujednačeno. Dobra žuta leća je suha, sitna, čistih i jasnih boja, bez puno smeđih komadića ljuske i bez prašine na dnu vrećice. Ako kupujete u prozirnoj ambalaži, to je lako provjeriti. U trgovinama je obično naći pod nazivima crvena ili žuta leća, a ponekad i kao masoor dal u radnjama s orijentalnom robom, gdje zna biti i jeftinija i kvalitetnija. Provjerite rok trajanja, jer iako leća dugo traje, starija se kuha sporije i teže omekša. Vreće od pola ili jednog kilograma su najpraktičnije ako je kuhate redovno. Roba iz rinfuza, na vagu, zna biti povoljnija, ali pazite da je trgovina ima dobar protok i da roba ne stoji predugo na otvorenom.

Često postavljana pitanja

Dodirnite pitanje za odgovor