Cijene zimnice ove godine: šta se isplati spremati, a šta kupiti gotovo

Krenimo od onoga što sve određuje, a to je crvena paprika za pečenje, ona roga ili kapija. Na Markalama u Sarajevu sredinom septembra kilogram je išao oko 2,20 do 2,80 KM, zavisno od štanda i od toga koliko ste ujutro rani. Ko dođe u sedam, prođe jeftinije. Ko dođe u jedanaest, plati i ono što je ostalo i to skuplje.

U Tuzli, na pijaci kod Skvera, ista paprika je bila nešto pristupačnija, negdje 2,00 do 2,50 KM. Banja Luka, gradska tržnica, tu je cijena varirala najviše, vidio sam i 1,80 ali i 3 marke za papriku koja izgleda kao sa slike. Razlika je u tome je li paprika domaća iz okoline ili je doletila iz uvoza preko veletržnice.

Kupus je druga priča. On je jeftin svuda. Glavica bijelog kupusa za kiseljenje košta 0,60 do 1 KM po kilogramu, a ako kupujete vreću od pedeset kila odjednom, padne i ispod toga. To je bitno za računicu, vratit ćemo se na to.

Ajvar koji sami napravite naspram onog iz trgovine

Da napravite jednu teglu domaćeg ajvara od oko 720 grama, treba vam otprilike kilo i po do dva kile svježe paprike. Paprika se peče, guli, ocijedi, i od tog kilograma sirovog ostane jako malo. To ljudi zaborave kad računaju.

Hajde da brojimo na deset tegli, jer niko ne pravi jednu. Za deset tegli treba vam oko 18 kilograma paprike. Po srednjoj cijeni od 2,40 KM, to je oko 43 marke samo za papriku. Dodajte patlidžan, jer pravi ajvar ima i njega, pa to je još 8 do 10 kila po cijeni od oko 1,50 KM, recimo 14 maraka. Ulje, i to dobro suncokretovo, ide litar i po do dva, oko 8 KM. Sirće, so, malo ljute paprike, tegle ako ih kupujete nove, poklopci. Sve skupa, realno, dođete na 75 do 90 KM za deset tegli.

To znači da vas jedna tegla domaćeg ajvara košta između 7,50 i 9 KM. A sad pogledajte policu u prodavnici. Tegla solidnog ajvara od poznatog proizvođača, ona od 670 grama, stoji 4 do 6 KM, a na akciji padne i ispod 4. Ljute verzije malo skuplje.

Po čistoj cijeni, kupovni ajvar je jeftiniji. Tu nema spora. Ali u tegli koju sami napravite znate šta je unutra, koliko ima ulja, ima li skroba i konzervansa, i kakav je ukus. To se ne mjeri u markama.

Ima tu još jedna stvar koju kalkulator ne vidi. Vrijeme. Pečenje i guljenje paprike za deset tegli oduzme vam pola dana, a ruke vam mirišu na papriku tri dana. Ako vam je vrijeme dragocjeno, to je trošak. Ako vam je to ritual koji volite i radite s majkom ili sestrom uz kahvu, onda nije trošak nego užitak. Svako sebi.

Kiseli kupus je gdje se ušteda zaista vidi

Sad dolazi dio gdje domaća izrada pobjeđuje bez dileme. Kiseljenje kupusa.

Bačva ili veliki plastični kacar od pedeset kila kupusa košta vas, po cijeni od recimo 0,80 KM po kili, oko 40 maraka. Dodajte so, koja je sitnica, i možda koju glavicu za začin. Iz tih pedeset kila dobijete cijelu zimu kiselog kupusa za sarmu, za salatu, za podvarak. Pravi rasol koji niko ne kupuje, a vrijedi zlata u januaru kad vas zaboli stomak.

U prodavnici kiseli kupus ribani u vrećici od kile ide 2 do 3 KM. Cijela glavica kiselog kupusa za sarmu, ona iz bačve na pijaci, stoji 2,50 do 4 KM po komadu zavisno od veličine. Ako vam treba dvadeset glavica preko zime, to se brzo nagomila.

Računica je jasna. Kupus kiselite sami. Tu se isplati i po novcu i po ukusu, a posla oko njega ima manje nego oko ajvara. Nabijete ga u kacar, zalijete, pritisnete kamenom ili teglom vode, i čekate. Priroda radi ostalo.

Brza tabela u glavi

• Ajvar: jeftinije kupiti gotov, ali domaći je čistiji i ukusniji. Pravite ga ako volite proces i ukus, ne radi uštede.
• Kiseli kupus: uvjerljivo se isplati kiseliti sami, i jeftinije i bolje.
• Pekmez i kompoti: isplati se ako imate voće iz svoje bašte ili od rodbine, inače je granica tanka.
• Turšija od mješanog povrća: negdje na sredini, zavisi od cijene paprike i karfiola tog dana.

Gdje ćete najbolje proći i kako ne preplatiti

Iz ova tri obilaska izvukao sam par stvari koje vrijede bez obzira na grad. Prvo, idite rano. Najbolja paprika i najbolja cijena su do devet ujutro. Drugo, kupujte na veliko kad je sezona na vrhuncu, obično druga polovina septembra, jer tad cijena padne najviše. Treća stvar, ne stidite se pogađati ako uzimate vreću ili sanduk. Prodavac koji proda pedeset kila odjednom rado spusti pedeset feninga po kili.

Banja Luka i okolina su mi djelovali najjeftinije za papriku kad je domaća roba iz Lijevča polja. Tuzla je dobra sredina. Sarajevo je najskuplje, što ima smisla, sve se tu dovozi pa cijena nosi i prevoz. Ali i u Sarajevu, ako odete na Markale ujutro ili na pijacu na Otoci, nađete pošteno.

I još nešto. Ne kupujte sve odjednom u panici. Cijene zimnice nisu fiksne, mijenjaju se iz sedmice u sedmicu kako roba pristiže. Paprika koja je prve sedmice septembra 3 marke, krajem mjeseca lako bude 2. Pratite, pitajte komšiluk, i kupite kad krene da pada. To je možda najveća ušteda od svih, a ne košta ništa osim malo strpljenja.

Na kraju, zimnica nije samo račun. Tegle u ostavi su i neka sigurnost, osjećaj da imate spremno za zimu kad zahladi i kad se ne da izlaziti. Možda baš zato ljudi i dalje peku papriku iako je u prodavnici jeftinije. Nije sve u marki.